Na lokalitetu Bukva između Kameničkog brda i Ravnog Buljima 11. jula 1995. godine ubijeno je više od hiljadu Srebreničana koji su krenuli put slobodne teritorije. Prvi put jučer je “Marš mira” prošao tom trasom, a učesnicima se obratio Salih Mulalić, koji je tog dana uspio preživjeti ovozemaljski pakao.
Salih je na tom mjestu ostao bez brata Senada, koji je rođen, ubijen i sahranjen 11. jula.
Nakon višednevnog pješačenja, Salih je došao do slobodne teritorije, ali je, onda, saznao da je ostao i bez oca Hajre te 58 bližih i daljih srodnika. O tome je Mulalić pričao učesnicima “Marša mira” u rejonu Bukve, prvi put poslije 1995. godine.
Odvažno i hrabro, detaljno je opisao napad na kolonu koja se kretala ka slobodnoj teritoriji i mrtva tijela svojih saboraca, sugrađana, poznanika… koji su ubijani kišama metaka ispaljenim sa položaja brigada Vojske Republike Srpske iz Bratunca, Zvornika, Vlasenice, Šekovića i drugih zločinačkih hordi, poput grčkih dobrovoljaca. Mnogi su njegov govor doživjeli toliko emotivno da su potekle i suze, jer su preživjele žrtve proboja živjele za dan kad će ponovo preko Bukve krenuti ka Buljimu, Jagliću, Potočarima…
Mulalić je učesnike “Marša mira” koji nisu državljani BiH, zamolio da istinu o genocidu u Srebrenici prenesu svojoj djeci, porodicama, prijateljima, komšijama… Sve druge učesnike ovogodšnjeg marša zamolio je da ne zaborave Srebrenicu kako se zlo nikad i nikome ne bi dogodilo.
