“Kada se spomene riječ genocid, diplomate i zvaničnici Ujedinjenih naroda (UN) drhte ko prut, jer se plaše grešaka koje su napravili prije 20 godina kada su se desili genocidi u Ruandi i Bosni”.
Ipak, dodaje se da i pored činjenice da je prošlo 20 godina od tih strašnih genocida koji su potresli cijeli svijet UN nije učinio dovoljno da spriječi naredne moguće genocide u svijetu.
“Šta više, sada biraju druge riječi kako bi opisali dešavanja u zemljama kao što je primjerice Centralnoafrička Republika. Diplomate UN-a sada biraju riječi kao što su pokolj ili masovno nasilje, kako to kaže generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon”, navodi se u američkom dnevniku.
List podsjeća i na riječi francuskog ambasadora Gerarda Arauda, koji je genocide opravdao riječima da se uvijek kroz historiju u svijetu dešavaju loše stvari zaključivši “historija ući da se uvijek može desiti najgore”.
U tekstu The New York Timesa se postavlja pitanje šta to UN danas radi kako bi ima kapacitet da spriječi sve naredne moguće genocide u svijetu, a posebno u Centralnoafričkoj Republici gdje se, list navodi, svakodnevno masovno ubijaju ljudi.
“U toj zemlji je potreban snažniji angažman mirovnih misija UN-a. Nedavno je odobreno slanje međunarodnih trupa od 6.000 vojnika, kao i 1.600 francuskih vojnika u tu afričku zemlju kako bi se spriječilo daljnje sektaško nasilje i da se zaštite civili”, piše u „New York Timesu”.
Napominje se da genocidi u Ruandi i Bosni moraju biti veliko upozorenje i lekcija za UN da učine sve kako bi spriječili genocid u Centralnoafričkoj Republici.
“Ako izjave da se genocidi u Ruandi i Bosni neće više nikada ponoviti znače išta, onda Vijeće sigurnosti UN-a mora da se aktivno uključi u rješavanje problema i da zaustavi masovno ubijanje u Centralnoafričkoj Republici”, kazao je direktor Human Rights Watcha, Philippe Bolopion.
Prema njemu, intervencija u pomoć u toj afričkoj zemlji je “trenutak istine za UN”.
