Prirodna katastrofa u ovim krajevima ima dodatnu težinu, kada se uzme u obzir činjenica da se radi o ljudima koju su tokom rata izgubili sve, zatim preživjeli genocid, vratili se u rodne krajeve i započeli novi život.
Jedini prihod
Takva je sudbina i Munire Hajdarević iz mjesta Pervani, u mjesnoj zajednici Konjević-Polje kod Bratunca. Lokalna rijeka uništila je tri njena plastenika, u kojim su već biti zasađeni paradajz i paprike.
Prema njenim riječima, kada je počela poplava, ona i muž su branili plastenike. No, kako se nivo vode povećavao, dodaje ona, shvatili su da se plastenici ne mogu spasiti, te da moraju bježati.
Munirina porodica živi od poljoprivrede.
– To nam je jedini izvor primanja. I sada, voda nam je sve uništila. Muž i ja smo pokušavali da zaštitimo plastenike, ali svi pokušaji su bili uzaludni, jer smo na kraju i nas dvoje morali da bježimo od bujice, ispričala je Munira, te dodala kako je i dalje u šoku nakon nezapamćenih poplava koje su pogodile ovo podrinjsko mjesto.
Trenutno, ni sama ne zna šta joj je najpotrebnije.
– Najviše bih voljela da mi dođu kakve mašine i da spasimo plastenike s obzirom da živimo od uzgoja povrća. Brinem se i za sina Fahrudina koji studira u Tuzli, a čije će finansiranje sada doći u pitanje. Ne znam kako ćemo ga i od čega dalje školovati, ispričala je Munira.
Dodatne muke ovoj porodici predstavlja i činjenica da se nedaleko od porodične kuće pojavilo i klizište. Ova porodica pored borbe sa posljedicama poplava, sada strahuje i od aktiviranja klizišta.
Inače, većina naselja smještenih na potezu od raskrsnice u Konjević-Polju do Bratunca je poplavljena. Poplavljena su i mjesta koja se nalaze pored rijeke Jadar, od Kušlata do Nove Kasabe.
Volonteri u akciji
Ifeta Mejremić, predstavnica MZ-a Konjević-Polje, izjavila je da volonteri neprekidno rade 15 dana, kako bi pomogli stanovništvu.
– Mobilini smo od prvog dana i svakodnevno prikupljamo i distribuiramo pomoć. Dobijamo hrane i odjeće, a trenutno su nam najpotrebnije mašine i alati, kazala je Ifeta.
Inače, stanovnici ovih krajeva su uputili poziv svim dobrim ljudima da više u ove krajeve ne šalju hranu, vodu i odjeću, jer im nije potrebna. Njima su nužne radne mašine da uklone nanose, te alat i sjemena da ponovo zasiju zemlju.
