Radnici Centra za socijalni rad u Novom Travniku nedavno su na posljednji počinak ispratili jednu od njihovih najstarijih štićenica, Mandu G. (80).
Tužna priča ove Novotravničke nikoga, pogotovo ljude iz Centra koji su joj bili staratelji više od 40 godina, ne može ostaviti ravnodušnim.
Naime, zbog duševne bolesti smještena je u Zavod u Bakovićima daleke 1973. godine.
– U Centar sam došla 1982. godine, i to je već bio stari predmet. Porodica nije mogla brinuti o njoj, pa je uz preporuku liječnika smještena u Zavod. U ratu je sva dokumentacija uništena pa smo morali slučaj proći ispočetka. U ratnom vihoru izgubio se trag i njenoj porodici, koju smo godinama bezuspješno pokušavali pronaći – kazala nam je Mirjana Mehičić, direktorica Centra za socijalni rad.
Nakon godina traganja, kazala je, uspjeli su nekim internim kanalima pronaći njena dva sina.
– Veze te porodice bile su pokidane. Pronašli smo njena dva sina koji danas i sami imaju unuke, a koji su odrasli u uvjerenju da nemaju majke, kako su im ispričali bližnji. No, nakon toliko godina za spajanje pokidanih veza bilo je prekasno – ispričala nam je Mehičić.
Živjela je Manda 40 godina u par kvadrata sobice u Bakovićima, koju je izuzetno rijetko napuštala, a jedini posjetioci bili su radnici novotravničkog Centra i Zavoda u Bakovićima.
– Mislim da iz Bakovića, od dana kad su je tamo smjestili, nikad nije izašla – rekla je direktorica.
Manda G. sahranjena je na novotravničkom gradskom groblju, a jedine svijeće koje su ovih dana gorile na grobu upalili su oni koji su joj bili jedina obitelj posljednjih 40 godina, radnici Centra za socijalni rad.
