Zbog pritisaka MMF-a i preporuka iz EU-a, Srbija se nalazi pred samim usvajanjem tzv. antiuhljebnički zakon – Zakon o maksimalnome broju državnih službenika – kojim se definiraju kriteriji za utvrđivanje nepotrebne administracije na lokalnoj i državnoj razini.
Na temelju njega, samo u četiri najveća srbijanska grada – Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu – oko devet tisuća gradskih službenika trebalo bi već u lipnju ostati bez posla, a u državnim službama do kraja godine i do 25 tisuća ljudi.
Zakonom se nastoje utvrditi trajni omjeri javnih službenika u odnosu na broj stanovnika, kako oni ubuduće ne bi ovisili o isključivoj volji vladajućih stranaka.
Tako se predviđa da Beograd, primjerice, može imati najviše 18,5 zaposlenih u gradskoj administraciji na tisuću stanovnika i da broj službenika na određeno vrijeme ne smije biti veći od deset posto u odnosu na stalno zaposlene. Kad se u tu formulu ubace postojeće brojke, tamošnji mediji prilično lako dolaze do računice da barem 3350 Beograđana neće još dugo zobati javni kruh, piše Slobodna Dalmacija.
Drama po čitavoj zemlji
U drugim gradovima u Srbiji također je dramatično: u Novom Sadu bilježe višak od gotovo tri tisuće zaposlenih, u Nišu oko dvije tisuće, u Kragujevcu oko tisuću i pol ljudi.
U manjim sredinama su preliminarne procjene viškova u prosjeku još i drastičnije. Zakon, naime, definira kako je u općinama do stotinu tisuća stanovnika dopušteno najviše tisuću i sto službenika svih profila, od čistačice do predsjednika, dok općine manje od 50 tisuća stanovnika na svom proračunu mogu ukupno zaposliti najviše 475 osoba. Utvrđen je i egzistencijalni minimum za općine: one moraju imati prosječno 28 naselja i prostirati se na površini od 443 četvorna kilometra, što je kriterij koji je zadržan još iz SFRJ.
