Dok je on u to vrijeme nosio dres belgijskog Genka, njegova je porodica bila okružena ratnim vihorom na Kosovu.
Na jednoj klupi trener iz Slovenije, a na drugoj s Kosova. Tako će izgledati večerašnji dvoboj Olympiakosa i Rijeke (20.45 sati). Besnik Hasi (45) ljetos je pomalo iznenađujuće postao trener grčkog prvaka. No njegov trenerski talent ipak je bio jači od činjenice da je dio navijača Olympiakosa (inače bratskog kluba Crvene zvezde) zamjerao što je potencijalni trener njihove momčadi rođeni Kosovar. Razljutio ih je i na prvoj presici, kada je ponosno rekao: “Ja sam s Kosova, iz Albanije”. A poznato je da navijači Olympiakosa na gotovo svakoj utakmici imaju razvijen transparent “Kosovo je Srbija”.
A baš zbog Srba Hasi je doživio neka najgora iskustva u životu. Otkrio je to u jednom intervjuu za Daily Telegraph. Prisjetio se ratne 1999. godine, kada su Srbi napali njegovo Kosovo, njegovu rodnu Đakovicu. Dok je on u to vrijeme nosio dres belgijskog Genka, njegova je obitelj bila okružena ratnim vihorom na Kosovu.
– Telefonske linije bile su u prekidu pa ih nisam mjesec dana mogao kontaktirati. No nakon toga saznao sam da su moja majka, brat i sestre uspjeli prijeći granicu i pronaći spas u Albaniji. No moja tadašnja zaručnica, a sada supruga Laureta nije se javljala. Bio sam prestravljen. Znao sam da su žene u ratu silovali i ubijali, ali ništa nisam mogao napraviti, bilo je to razarajuće za mene. Ona je bila na Kosovu tijekom skoro cijelog rata, no uspjela je nakon tri mjeseca nekako doći do Tirane i tek sam tada doznao da je s njom sve u redu. Nažalost, mnogi moji poznanici poginuli su u tom ratu, a od bliže obitelji stradao mi je ujak. Ostali su srećom preživjeli – ispričao je Hasi svoju potresnu priču.
S Genkom je te 1999. osvojio naslov belgijskog prvaka, a navijači su iste večeri skupili 55.000 eura u gotovini i predali novac Hasiju kako bi ga odnio u Albaniju za pomoć kosovskim izbjeglicama.
– Novac je podijeljen u 360 obitelji, a zbog toga što su učinili, ljudi iz Genka uvijek će ostati u mom srcu – rekao je Hasi.
A u Genku je stekao i jednog velikog prijatelja iz Hrvatske – Branka Strupara. Upoznali su se igrajući u drugoj ligi (Hasi je nastupao za Samobor, a Strupar za Špansko), a baš je Hasi 1994. godine čelnicima Genka preporučio da dovedu i stasitog dečka rođenog u Prečkom. I to u trenucima kad je Strupar već imao dogovoren angažman s austrijskim četvrtoligašem. Eto, da nije bilo Hasija, Strupar bi vjerojatno postao “vikend-nogometaš”, ne bi nikada postao legenda Genka i član belgijske reprezentacije, u čijem je dresu zabio i dva gola Nizozemskoj!
No vratimo se Hasiju, čije je imenovanje na klupu Olympiakosa bilo veliko iznenađenje. Jest da je radio sjajan posao na klupi Anderlechta, no prije dolaska u Pirej smijenjen je s klupe Poljske nakon samo tri mjeseca, zbog loših rezultata.
– Jako sam sretan što sam došao u ovaj veliki klub. Imao sam priliku ovdje igrati s Anderlechtom, tada sam spoznao veličinu Olympiakosa i posebnu atmosferu na stadionu, koja čak i plaši neke igrače. Došao sam ovamo s velikim ambicijama, a prva od njih je plasman u skupinu Lige prvaka – rekao je Kosovar prilikom predstavljanja u Olympiakosu.
I zato je Hasi svjestan da Rijeku mora proći, ispadanje mu u Grčkoj ne bi oprostili. Uostalom, prošle su godine crveno-bijeli promijenili tri trenera, i to u šampionskoj sezoni…
