Pusta tuđina: Kuće u kojima žive samo vjetrovi

Ko će prebrojati sve te prazne kuće u kojima pauci raspliću svoje carstvo ili plaču usamljene majke pune iščekivanja – hoće li i ove godine djeca zakucati na vrata prije smrti?

Nigdje se zvijezde ne roje takvom žestinom kao na nebu mog djetinjstva. Titraju u našim očima poput zlatastih životinjica. Pod njima šare na ćilimima sjećanja sjaje u svim nijansama. Kružimo obazrivo, kao među zipkama s usnulom djecom. Gazimo stazicama djetinjstva, nakaradni, kao čudovišta.

Nail je podigao kuću pod Branjevinom, brdom u kojem se završava zaselak Trstovac. Ovdje smo rasijali svoje djetinjstvo. Sada dolazimo da u ljudima u kojima smo se bespoštedno ostavljali nađemo zaturene dijelove vlastitosti, te dječake i djevojčice iz kojih smo ižđikljali i rasuli se po bijelom svijetu. Sve ih je manje i mi donosimo sa sobom strepnju: ko je umro ove godine i koji je naš dio zauvijek otišao s njim?

I dolazimo da bismo jedni u drugima pronašli okrajke vlastite duše. I u sebi smo se, eto, uzajamno ostavljali. U mahali našeg djetinjstva izgubljeni vjetar luta praznim domovima ili zviždi u strehama onih kuća u kojima bride uzdasi starica, majki naših. One žive za ljeto kad će sinovi i kćeri još jednom prestići smrt i zakucati na vrata zahrđala od neotvaranja.

Nail, pred čijom kućom sjedimo, živi u Australiji. Njegov je brat Dževad u Italiji. I on je napravio kuću, prekoputa. Njihove su kuće prazne. Živi u njima podstanar pauk. S vremena na vrijeme obiđe ih Esma, njihova mati. Ona živi sama, u kući koju je izgradila skupa s mužem. Njena je kćerka Rasema u Njemačkoj, a srednji sin Enes u Italiji.

Novi život u inozemstvu

Brojimo: 1969. godine ovdje nas je rođeno 11-ero. Sada odavde krene dvoje-troje prvačića. Dva puta više djece porijeklom s Trstovca pođe u škole širom svijeta. U područnoj školi u Mutniku, gdje su prije rata upisivana po dva odjeljenja s po više od 30 đaka, ove godine krenula je i kombinacija. Nećemo da vjerujemo. Zato ćemo morati svako lice iz našeg djetinjstva umiti tišinom ove noći.

U susjednoj kući rođena je Besima. Ona je otišla u Švicarsku. Njen stariji brat Asim zarobljen je na obroncima Grmeča i nikad ga više nismo vidjeli. U kući iznad žive Mehmed i Lutvija. Njihova kćerka Merhunisa i sin Selvedin odavno su u Italiji. Za razliku od Mehmeda, koji je radio u Sloveniji, a djeca mu odrastala ovdje, oni su svoje porodice zasnovali u stranom svijetu. Isto je i s Osmanom iz kuće pored šumarka. On je u Americi i njegova djeca još nisu vidjela Bosnu. Ni djeca brata Rame, koji živi u Australiji. Sestre Đula i Aiša žive u Italiji.

U Italiji je i Mehmed Vilić, koji je sagradio kuću prekoputa. Njegov brat Senad jedan je od rijetkih koji radi u inozemstvu, a djecu podiže ovdje. Ramiz Perviz poginuo je u ratu. Njegovi sinovi izgradili su novu kuću, u kojoj živi njihova mati. Odmah do njih živi Smajil. Njegov sin Nermin poginuo je u ratu, a kćeri se poudale. Njihov brat Mehaga nakon rata je pokupio cijelu porodicu i preselio se u Italiju. Njegova je kuća prazna.

Prekoputa Nijaz je počeo graditi kuću, a onda iznenada stao. On se pomirio s istinom da se nikad neće vratiti. Niže, prema rijeci, već godinama samuje prazna kuća brata Eseda. Njegova djeca porasla su u Austriji i bolje govore njemački od maternjeg. Prazna je i kuća Mehmedova. I on je porodicu preselio u Sloveniju, kao i brat Muhamed. I Sabid i Šaban Babić, braća prekoputa, podižu svoje porodice u inozemstvu. Njihov brat Asim poginuo je u ratu. U Njemačkoj su i braća Ramiz i Zuhdija Babić i njihov stričević Rizvan.

Prekoputa mezarja velika je kuća, gotovo dvorac, prazna. Izgradio ju je Redžo Perviz novcem zarađenim u Švicarskoj. Odmah do njegove prazna je kuća brata Muhameda – i on je u Švicarskoj. Slijedi ledina na kojoj nije ostalo ni temelja. Redžep i Hato su umrli, a njihova četiri sina odavno su u inozemstvu. Ova ledina sasvim jasno govori kakva je sudbina praznih kuća i porodica koje su trebale živjeti u njima. Ali niko ne želi čitati tu poruku.

Eno, Mersudin je udario temelje, da i on podigne kuću u kojoj će se odmarati vjetrovi. Prekoputa su prazne kuće njegovog oca Asima i dvojice stričeva. I brat Meho izgradio je kuću, stanuje u njoj noć. Komšija Fadil odavno je u Sloveniji i sad podiže ogradu da osigura posljednje dane majci Kadi. Sinovi njegovog strica u Austriji su, a i najmlađi je spakovao kofere. Niže, sama u kući živi Šenesija. Njeni su sinovi posvud: Hasib u Americi, Mirzet u Njemačkoj, Šemsudin u Austriji. I Muhamedov sin Jasmin nedavno je otišao u Njemačku.

Prazne kuće i uspomene otišlih ljudi

Sljedeća je kuća Huseinova. U njoj je odraslo osam sinova i jedna kći. Juso i Suad su u Americi, a Safet i Samed u Sloveniji. Podigli su tri kuće da pauci imaju gdje plesti mreže. Izet živi u Sarajevu, a Suada u Švedskoj. Pri kraju zaseoka je Mehina kuća, u kojoj se čeka da se pojave kćeri, Amira iz SAD-a ili Amra iz Slovenije. Prekoputa je kuća Asimova. Njegov sin Nihad sprema se za Njemačku. U kući u kojoj su rođeni živi mati Fate i brat Senad i gomila uspomena koje rastače podmukla tišina.

Do kraja Trstovca još je praznih kuća i otišlih ljudi. Fikret je u Austriji, Kadir u Sloveniji, a Aziz je poginuo u ratu. Omer i Habibe odavno su u Njemačkoj, kao i djeca njihove troje djece. Beba Kerić je u Švicarskoj, Edin u Njemačkoj, a tamo je nedavno otišao i Juso Perviz. Njegov je brat Ekrem u Sloveniji. Izet Kerić je u Austriji, Suad Alibabić u Njemačkoj, a njegov brat Elvir u Sloveniji. Safet Perviz poginuo je u ratu. Sestra i brat Jasna i Asim Harbaš u Švicarskoj su, a Hasiba Velagić, čiji je brat Šemsudin poginuo u ratu, udana je u Njemačkoj… Eto, iz ovog malog zaseoka zasijan je cijeli svijet.

Tugaljivo uzdišemo pod zvjezdama našeg djetinjstva. U selu Mutniku ima još deset zaselaka kao što je Trstovac. I tamo je ista slika: prazne kuće i uspomene otišlih ljudi. Grad Cazin ima više od 15 ovakvih sela, a Bosna i Hercegovina više od 130 gradova i općina kao Cazin. Koliko ih je u Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori? Ko će prebrojati sve te prazne kuće u kojima paukovi raspliću svoje carstvo ili plaču usamljene majke pune iščekivanja: hoće li i ove godine djeca zakucati na vrata prije smrti?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Privacy Overview

This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.