Reisu-l-ulema Husein-ef. Kavazovića održao je danas hutbu povodom godišnjice Genocida nad muslimanima Bošnjacima u Srebrenici.
– Danas se u našim dovama posebno sjećamo šehida u Srebrenici i Podrinju, i svih naših šehida u Bosni i Hercegovini. Činimo to uz ovaj ibadet u svim našim džematima i džamijama, uoči 11. jula kada ćemo, povodom 23. godišnjice Genocida nad muslimanima Bošnjacima, klanjati dženazu-namaz šehidima. Nekoliko dana kasnije, u drugom dijelu naše domovine, gdje su također počinjeni najteži zločini s elementima genocidnih radnji tokom Agresije na našu zemlju, klanjat ćemo dženazu šehidima Prijedora i drugih mjesta u dolini rijeke Sane, naveo je.
Dalje se navodi kako se ovom hutbom, u ovom danu, šalje poruku o bosanskom šehidu, i ukazuje na našu dužnost da istrajno bdijemo nad najvećim vrijednostima našeg naroda i ove zemlje za koje su se oni žrtvovali.
– Ovo je, također, poruka i svim ljudima koji su svoju sudbinu vezali za ovu lijepu zemlju da je naš zajednički spas u tome da se istina i pravda ispune do kraja. Bez istine i pravde nema mira i dobra u ljudima i među ljudima, i niko tako neće postići samo vlastiti spas i sreću. Želimo da svi ljudi budu bolji, da se pouče i opomenu na svojim i tuđim djelima i da se poprave, da veličaju i slave Svemogućeg Boga i da na Njegovoj zemlji i među Njegovim stvorenjima šire mir i uspostavljaju red. Ljudi će samo tako ispuniti svrhu svoga postojanja i osigurati svoj put u budućnost, bez obzira u kojoj zemlji i na kojem kontinentu živjeli. Da je tako, kazuje nam, za svako ljudsko biće toliko poučan i opominjući, dijalog između Stvoritelja Sveznajućeg i meleka bezgriješnih. Povod ovom dijalogu je stvaranje čovjeka s odličjem znanja, ali i sklonošću griješenju.
Međutim, povijesni teret moralne odgovornosti se proteže i na sve one u čije ime je počinjen zločin Genocida u Srebrenici. Na tako velikom ispitu moralne odgovornosti nije moguće proći ako se s njihove strane ne očituje priznanje i osuda Genocida koji su institucije i pojedinci svojim planom i svojom rukom izvršili u Srebrenici, a koji je dokazan i presuđen na najvišim pravnim instancama međunarodne zajednice.
– U sjećanju koje traje, odvojili smo u svakoj godini poslije Agresije posebno bremenit datum, 11. juli, kada se svi sjećamo šehida Genocida u Srebrenici i Podrinju, i svih nevino ubijenih ljudi. Činimo to iz dužnosti i s poštovanjem prema plemenitim šehidima i iz dubokog saosjećanja s njihovim porodicama. Pozivamo vas da u srijedu, 11. jula, ispunimo našu veliku obavezu i klanjamo dženazu-namaz našoj braći i sestrama na šehitlucima Genocida nad Bošnjacima muslimanima u Potočarima. Za sve nas, a posebno za porodice koje će u mezare spustiti svoje najmilije, to je bolan trenutak i težak dan. Za sve ljude je ovo dan velike pouke i opomene. I, doista, neizrecivo je važno da cijeli ljudski rod uči i primi nauk iz Srebrenice o tome kakvo zlodjelo je spreman počiniti čovjek našeg vremena. Ipak, posebno je važno da pouku i opomenu prime oni u čije ime je izvršen zločin Genocida u Srebrenici. Razmjere krivične odgovornosti pojedinaca i institucija koje su počinile Genocid u ovoj zemlji su dijelom poznate i presuđene pred međunarodnim sudovima Ujedinjenih nacija. Taj proces se ne smije zaključiti dok sve sudionike ovog najvećeg zločina ne stigne pravda.
– Stoga bi takvo priznanje, osuda i kajanje, bar djelimično ublažili bol u porodicama stradalih u Genocidu, a tako bi se moglo i značajno doprinijeti jačanju istine i pravde, kao i popravljanju odnosa među ljudima i narodima u Bosni i Hercegovini i regiji.
Koliko god nam bilo teško, ne smijemo ostati bez nade. Beznađe može biti naša najveća bolest s neslućenim posljedicama. Osnažimo našu vjeru i probudimo našu nadu u Allahovu milost i pomoć u susretu sa svakom kušnjom! Neka nam u tome bude najbolji uzor Ibrahim, a.s. Njegova čista vjera ga je sačuvala i nije klonuo duhom pred narastajućim širkom i neznanjem i pred tiranijom svog vremena. U svog Gospodara se pouzdao i znanjem i moralom odlučno porod svoj uzdizao i zajednicu gradio. Allaha Milostivog je skrušeno za svoje potomke molio. Odanog i blagog Ismaila je u pustinji hazreti Hadžera na svijet donijela, a plemenita Sara mu u kasni životni vakat razboritog Ishaka porodila. Ibrahimova, a.s., predanost u vjeri je simbol i pouka svjetovima, poručeno je.
