“Borila sam se sa svojom kilažom još od detinjstva. Već u srednjoj školi sam imala 95 kilograma. Tokom godina su se kilogrami samo gomilali, da sam na kraju morala da nosim konfekcijski broj 56. Svi moji prijatelji bili su mršavi i lijepi, samo sam ja bila “ona debela“ što sjedi u ćošku. Pokušavali su da mi namjeste “sastanke na slijepo“, ali me je bilo previše sramota da se pojavim. Pomirila sam se sa tim da ću biti zauvijek sama“, ispričala je Hejzel. Da bi se nosila sa depresijom i sramotom zbog svog izgleda, Hejzel je stalno jela picu, čokoladu i kinesku hranu. Po cijeli dan je provodila u kući gledajući televiziju ili na Fejsbuku. Ali, sve se promijenilo kada je 2008. godine posjetila ljekara i kada joj je rečeno da mora da promijeni svoj način života.
“Rekao mi je da ću, ako ne smršam, morati do 30-e godine da stavim vještački kuk. Bila sam šokirana. Do sada sam krivila sindrom policističnih jajnika zbog svog izgleda, ali sam shvatila da moram da prestanem da tražim izgovore. Stalno sam bila umorna i gubila dah, a sada su se i moje kosti borile sa mojom težinom. Svaki put kada bih se ulogovala na Fejsbuk, vidjela bih slike mojih prijatelja kako uživaju i kako se vjenčavaju. Živjeli su svoj život, a to sam i ja željela za sebe“, ispričala je Hejzel.
Hejzel se pridružila programu za gubljenje kilograma, izbacila svu brzu hranu iz ishrane i počela da jede voće i povrće. Kako bi joj se približavao svaki rođendan, ona se nadala da će te godine naći dečka. “Bilo je teško, često sam skretala sa pravog puta, ali me je želja da se zaljubim održavala u tome. Nisam željela da napunim 30 godina i da ne nađem dečka i da ostanem nevina. Željela sam da imam svoje “srećno do kraja života“. Poslije šest godina izgubila sam 80 kilograma i to tačno na moj 26. rođendan. Potom sam se registrovala na jednom sajtu za upoznavanje i počela da dobijam brojne komplimente“, ispričala je Hejzel.
Hejzel se plašila užasnih poruka na račun njenog izgleda koje su joj tako teško padale u prošlosti. Ali, ovi momci su bili jako fini prema njoj i stalno su joj davali komplimente i pozivali je na sastanke. Nekoliko mjeseci kasnije, Hejzel je našla prvog dečka.
“Bio je divan i osjećala sam se vrlo posebno. Bilo me je sramota da mu kažem da sam nevina, ali je imao razumijevanja. Nije baš najsjajnije kada imate 26 godina i to još niste radili. Ipak, poslije devet mjeseci smo raskinuli, ali se ne kajem. Ovo je bilo divno iskustvo i nastaviću da tražim gospodina pravog. Više se ne stidim sebe“, zaključila je Hejzel.
This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.