Suludo bi bilo reći da su samo ova tri napadača razlog zašto su Plavci upadali u rezultatske krize, ali “hemije” ima. Imaju istu poveznicu – pad. Shevchenko je 2006. godine doveden kao jedan od najboljih napadača svijeta, a Chelsea je iza sebe imao “back to back” titule Premiershipa. Sa Drogbom u vrhu napada, Lampardom, Essienom i Ballackom u veznom redu i granitnom odbranom ispred Cecha ličilo je to na nezaustavljivu mašinu. Ali, na kraju sezone aplaudirali su Sir Alex Fergusonu, dok su u Ligi prvaka na penale u polufinalu ispali od Liverpoola.
Međutim, ne smijemo zaboraviti da je Shevchenko isključivo bio želja Romana Abramovicha, ali nikako i Josea Mourinha. Tad je i počeo kraj prvog “braka” između Portugalca i Rusa. Razilazak oko transfera bio je pretežak osjećaj u želudcu za obojicu “alfa mužjaka”.
Rezime prve sezone velikog Ukrajinca bilo je mizernih 14 golova u 51 utakmici. U zadnjih sedam utakmica lige skupio je manje od 90 minuta, a u onom uzvratu Lige prvaka protiv Liverpoola nije ni ulazio. S klupe je gledao kako Anfield slavi. U idućoj sezoni, na čijem je početku Mourinho napustio Plavce, Sheva je skupio 25 nastupa i postigao osam golova.
Nije igrao u moskovskom finalu 2008. godine kada je Manchester United slavio nakon penala, a onda je od ljeta krenuo “u potragu za samim sobom“ igrajući za Milan i Dinamo Kyiv. Najveći bljesak bila su mu dva gola protiv Švedske u grupnoj fazi Eura 2012. godine kada je Ukrajina kao domaćin ostala u grupi. Tog ljeta veliki Shevchenko se i oprostio.
Nekoliko godina kasnije Chelsea je u sezonu 2010/11. ušao kao osvajač Premiershipa i FA kupa, a na klupi je sjedio Don Carlo Ancelotti. Nisu Plavci dobro otvorili sezonu i jedva su čekali “popravni rok“ u januaru. Reklo bi se da gore u životu nisu trgovali. Oboren je rekord na Otoku, a doveden je Fernando Torres za 50 miliona funti.
Njemu je bilo teže nego Shevchenku, jer u doba Ukrajinca Facebook i Twitter su tek nastajali. U Torresovo vrijeme, društvene mreže su cvjetale, a maskota je bio Torres. Istina, parodije na drušvenim mrežama većinom prave oni “koji sve znaju i sve mogu” i kojima je to najveći “uspjeh”, ali to je drugi par rukava. Torresu je stvarno loše išlo. I Plavcima, također.
Ipak, kada se Torres okrene unatrag i pogleda da je presudio Barceloni u polufinalu 2012. godine, da je osvojio Ligu prvaka, postigao gol u pobjedi nad Benficom u finalu Europa lige godinu dana u sezoni 2012/13. kada je postao jedini igrač u historiji koji je pogađao u sedam različitih takmičenja (Liga prvaka, Europa liga, Svjetsko klupsko prvenstvo, Premiership, FA kup, Capital One kup i Community Shield), onda i nije bilo tako loše u Chelseaju.
No, i on je krenuo u “potragu za samim sobom” i nakon epizode u Milanu, sada je kući u Atletico Madridu gdje mu je, budimo realni, sa 31 godinom na plećima od stare slave jedino ostala ‘devetka’ na leđima.
I, evo nas u sadašnjosti. Plavci ponovo brane titulu i ponovo su doveli zvučno ime u napad – Radamela Falcaoa. Istini za volju, za razliku od Shevchenka i Torresa, za Falcaoa se znalo da je u krizi. “Rampu“ mu je podigla povreda u januaru 2014. godine zbog koje je propustio Mundijal u Brazilu. Prošle sezone u Manhcester Unitedu je pokušavao vratiti stvari na svoje mjesto, ali bezuspješno. Nadao se da će ga Mourinho probuditi. A Mourinho od problema ni sebe još nije probudio.
Za to vrijeme Falcao uglavnom sjedi na tribinama i gleda Diega Costu koji je bio njegova sjena dok su igrali u Atletico Madridu gdje je Falcao uništavao protivnike, bio tigar koji grize i najbolji napadač svijeta. U 11 nastupa za Chelsea postigao je tek jedan gol. A ne tako davno imao je skor od šest golova u dva finala Europa lige i jednom evropskom Super kupu u kojem je sa hattrickom upravo uništio Plavce 2013. godine.
Kako se približava januar sve su češće priče kako Plavci dovode novog napadača i Falcaoa šalju nazad u Monaco odakle su ga posudili. Ali, što je najgore, ne želi ga ni Monaco, jer je lakše ovako – da mu pola sedmične plate koja iznosi 265.000 funti plaća Chelsea, a pola Monaco, nego da Francuzi moraju plaćati sve.
Možda i on ode u Milan i tako nastavi “deja vu”, jer to je bio prvi korak Shevchenka i Torresa nakon odlaska iz Chelseaja.
