1.UVOD
Muslimanski svijet: populacija i religioznost je publikacija koja se pojavila sredinom 2013. godine u Sarajevu u izdanju Centra za napredne studije i Centra za civilizacije Balkana BALMED. Ovu publikaciju su priredili Azra Mulović i Hikmet Karčić.
Publikacija ima 167 stranica. Sastoji se od četiri detaljno obrađena poglavlja: 1. Budućnost globalne muslimanske populacije, 2. Muslimani svijeta: jedinstvo i raznolikost, 3. Muslimani svijeta: Religija, politika i društvo, 4. Muslimanska populacija u Bosni i Hercegovini – vjerovanje i praksa u regionalnom i globalnom kontekstu. Na kraju slijedi sadržaj.
Publikacija je nastala kao zbirka ili sažetak informacija iz četiri velika istraživanja koja je provela istraživačka kuća “Pew Research Centre” – Forum on Religion and Public Life” iz Washigtona u period od 2009-2012. godine. Riječ je o slijedeća četiri istraživanja:
– Mapping the Global Muslim Population: A Report on the Size and Distribution of the World’s Muslim Population, oktobar 2009.
– The Future Global Muslim Population: Projections for 2010-2030, januar 2011.
– The World’s Muslims: Unity and Diversity, august 2012.
– The World’s Muslims: Religion, Politics and Society, april 2013. godine.
Prije prvog poglavlja, potrebno je obratiti pažnju i na predgovor u kojem izdavači skreću pažnju čitaocima na interpretaciju rezultata istraživanja i opreznost kod donošenja zaključka. Važno je istaknuti kako je izdavač naveo da su ova istraživanja rijetko stručne demografske procjene i komparativna istraživanja religioznosti u muslimanskom svijetu, te su smatrali vrlo korisnim predstaviti ih bosanskohercegovačkoj javnosti. Osim predgovora, kratak sažetak je predstavljen o istraživačkoj kući “Pew Research Centre”.
Ključne riječi: religija, religioznost, muslimanska populacija, regionalna rasprostranjenost, šerijat, vjerski identitet, vjerske prakse, moralnost, ženska prava, demokratija, regionalni kontekst.
2.SAŽETI PRIKAZ PUBLIKACIJE
2.1.Budućnost globalne muslimanske populacije
Prvo poglavlje nosi naslov Budućnost globalne muslimanske populacije koje predstavlja rezultate prvog “Mapping the Global Muslim Population“ i drugog “The Future Global Muslim Population“ istraživanja. Ova istraživanja procjenjuju da u svijetu živi više od milijardu i 600 miliona muslimana (2010. godina) što čini skoro četvrtinu svjetskog stanovništva. Procijenjeno je također da će se broj povećati na dvije milijarde i 200 miliona muslimana u 2030. godini, što je porast od oko 35%.
Ova dva izvještaja analiziraju podatke iz 232 zemlje i teritorije u svijetu i daju demografske projekcije temeljene na najaktuelnijim i najboljim izvještajima prikupljenim iz izvora Ujedinjenih nacija i međunarodnih agencija za istraživanja, popise, svjetske baze podataka o religijama, te podatke za svaki zemlju i teritoriju posebno.
Prvi podnaslov ovog poglavlja se bavi općim pregledom rezultata, gdje je zanimljivo istaknuti da ima ukupno 72 zemlje u svijetu sa milion i više muslimana, dok se pretpostavlja da će taj broj porasti na 79 do 2030. godine. Danas muslimani žive na svim kontinentima, a većina njih (oko 60%) i dalje će živjeti u azijsko-pacifičkoj regiji, dok 20% muslimana kao i trenutno će živjeti na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. Najmnogobrojnija muslimanska zemlja na svijetu je Indonezija koja je ujedno najudaljenija od Kabe, a očekuje se da će Pakistan do 2030. godine prestići Indoneziju. Muslimani u Evropi i dva američka kontinenta, koji ujedno žive u najrazvijenim regijama, će ostati u manjini oko 3% mada njihov apsolutni broj će porasti u Evropi sa 44 miliona muslimana na oko 58 miliona, dok u Sjevernoj i Južnoj Americi sa 5 miliona na oko 11 miliona muslimana što je više nego dvostruko. Istraživanje pokazuje da je ovaj porast uzrokovan uglavnom migracijama stanovništva uslijed ratova ili uslijed ekonomskih razloga.
Drugi se podnaslov bavi Glavnim faktorima koji su po mišljenju istraživača od velike važnosti na rast populacije. Faktori koji su analizirani su: fertilitet, očekivani životni vijek, migracije i dobna struktura.
Stopa fertiliteta sa muslimanskom većinom će postepeno opadati, ali ipak u prosjeku će biti veća nego kod manje razvijenih nemuslimanskih zemalja i značajno veća nego kod razvijenih zemalja. Najveću stopu fertiliteta trenutno ima Niger (6,9 djece po jednoj ženi), Afganistan, Somalija i Čad oko 6 djece po jednoj ženi, a najnižu stopu imaju Iran, Tunis i Albanija manje od 2 djece po jednoj ženi. Razlozi veće stope fertiliteta u većinskim muslimanskim zemljama su kompleksni, međutim autori navode da je jedna mogućnost i da religioznost stanovništva može podstaći više rađanja, ali da religija ne djeluje neovisno o drugim društvenim faktorima. Pa tako faktori kao što su mogućnost obrazovanja, zdravstvena zaštita, ruralna populacija itd. su također povezani sa većom stopom fertiliteta.
Očekivani životni vijek muslimana će porasti i dostignuti 73. godine do 2030-35, što je približno jednako i može se usporediti sa manje razvijenim zemljama sa nemuslimanskom većinom. Međutim to je relativno mnogo manje od životnog vijeka razvijenih zemalja gdje će životni vijek biti 81 godina. Autori navode da su faktori uskoro povezani sa kvalitetom zdravstvene zaštite, boljom prehranom, većim primanjima i razvoj infrastrukture o kojih je najvažnija pristup pitkoj vodi. Afganistan ima najkraći očekivani životni vijek, trenutno iznosi 45 godina, a 2030-35. dostignut će te tek 53 godine. Međutim, razvijene muslimanske zemlje poput Malezije, Bruneja i Kuvajta imaju životni vijek približan razvijenim zemljama.
Migracije stanovništva u razvijenije zemlje svijeta u prosjeku se dešavaju više sa muslimanskom većinom najviše radi ekonomskih razloga ili u potrazi za izbjeglištvom. Tako da su Jordan, Sirija i Albanija zemlje sa najvišom stopom migracije, dok su zemlje sa muslimanskom većinom u koje se najviše migrira zemlje Bliskog istoka kao što su Ujedinjeni arapski emirati, Katar, Kuvajt i Bahrein.
Dobna struktura muslimanskog stanovništva je veoma mlada. Zemlje sa najmlađom prosječnom populacijom su Niger 15 godina, Burkina Faso, Afganistan i Čad 17 godina. Međutim, istraživači procjenjuju da će se broj starijih povećavati, pa će jedna trećina populacije među muslimanskim zemljama biti starija od 60 godina.
Treći podnaslov analizira indirektne faktore koji podstiču rast muslimanske populacije, a to su: obrazovanje, ekonomsko stanje, kontracepcija, urbanizacija i konverzija. Obrazovanje žena, odnosno djevojčica, usko su povezane sa stopom fertiliteta, te u zemljama gdje se djevojčice najkraće školuju kao što je Niger (samo 4 godine), stopa fertiliteta je najveća (6,9 djece po ženi). Izuzetak predstavlja Palestina, gdje se djevojčice školuju u prosjeku 14 godina a stopa fertiliteta je 4,5 djece po ženi.
Nažalost, danas većinski muslimanske zemlje spadaju u najsiromašnije zemlje na svijetu mjerene po bruto domaćem proizvodu po stanovniku. Nizak ekonomski standard je povezan sa rastom populacije. Prema autorima za 24 većinske muslimanske zemlje što je više siromaštva, viša je stopa fertiliteta.
Još jedan indirektan pokazatelj stope fertiliteta je i urbanizacija. Autori navode da je veća stopa fertiliteta u seoskim sredinama nego u gradskim, te da na primjer u zemljama zaliva živi najveći broj urbanog stanovništva te je s time i najmanji broj djece po ženi.
Četvrti podnaslov analizira regionalnu rasprostranjenost muslimana, a peti podnaslov daje globalnu sliku između sunija i šija kao dva glavna ogranka u islamu. Autori navode da će sunije kao i danas predstavljati većinu muslimanske populacije (87-90%). Šesti podnaslov daje prikaz zemalja sa muslimanskom većinom.
Oko 74% muslimana svijeta živi u 49 zemalja svijeta. 23% muslimanskog stanovništva živi i manje razvijenim nemuslimanskim zemljama, a samo oko 3% muslimana živi u razvijenim nemuslimanskim zemljama.
2.2.Muslimani svijeta: jedinstvo i raznolikost
Drugo poglavlje nosi naslov Muslimani svijeta: jedinstvo i raznolikost koje donosi sažeti prikaz rezultata trećeg istraživanja “The World’s Muslims: Unity and Diversity“.
Opći pregled, pripadnost ograncima i sektama, privrženost vjeri, temeljna vjerovanja, druga vjerovanja i praksa, granice vjerskog identiteta i granice vjerske prakse su teme podnaslova koje su obrađivane unutar drugog poglavlja.
Prema autorima, treće istraživanje Muslimani svijeta: Jedinstvo i raznolikost je bazirano na upitnicima i individualnim intervjuima vođenih u 39 zemlje svijeta sa ukupno više od 38.000 individualnih intervjua. Zanimljivo je da individualni intervjui nisu vođeni među muslimanima Kine, Indije, Saudijske Arabije i Irana zbog političkih i sigurnosnih razloga.
U prvom podnaslovu: Pripadnost ograncima i sektama prikazano je da se većina muslimana opredjeljuje kao sunije ili šije. Istraživanje međutim je pokazalo da oko 25% muslimana, što je jako značajna cifra, se ne identifikuje ni kao sunije, ni kao šije nego kao “samo muslimani”. To je najviše izraženo u zemljama Južne i Istočne Evrope, kao i za Srednju Aziju gdje se više od 50% muslimana izjašnjava samo kao muslimani.
Drugi podnaslov: Privrženost vjeri analizira privrženost imanskim šartovima i njihovom obavljanju. Svjedočenje da je samo jedan Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik potvrđuje preko 90% muslimana, osim u Južnoj i Istočnoj Evropi gdje je procenat oko 85%. BiH se izdvaja gdje 96% ispitanika potvrđuje prvi stub vjerovanja. Važnost vjere u životu muslimana varira od regije do regije te su razlike velike u zemljama koje su bile pod uticajem komunizma i ateizacije manje od 50% (Južna i Istočna Evropa i Srednja Azija) i oko 90% za zemlje Podsaharske Afrike i Južne i jugoistočne Azije. Generacijske razlike su također, vidljive te najčešće u džamiju idu stariji muslimani i više uče Kur’an, osim u Rusiji gdje se mnogo više pridržavanju vjeri.
Kao i kod prethodnog pitanja, redovno obavljanje namaza u zemljama koje su bile pod uticajem komunizma i ateizacije je vrlo nisko manje od 20% ispitanika redovno obavlja namaz sa izuzetkom Azerbajdžana gdje 70% ispitanika klanja više od jednom dnevno. Interesantno je navesti da u većini zemalja žene nikada ne idu u džamiju.
Većina ispitanika daje zekat u visini od 2,5% u korist siromašnih i drugih kojima je pomoć potrebna. U većini slučajeva zekat se daje preko religijskih organizacija ili džamija.
Tokom mjeseca Ramazana veliki broj muslimana, čak preko 94% u većini regija, a oko 64% u Južnoj i Istočnoj Evropi je izjavio da posti. Međutim oprez treba da postoji kod odgovora jer pitanje ne diferencira post tokom cijelog Ramazana ili samo nekoliko dana u Ramazanu.
Hodočašće u Meku je obavio veoma mali broj ispitivanih muslimana jer putovanje do Saudijske arabije zahtijeva velike troškove. Od 39 ispitivanih zemalja najviše hodočasnika ima u Džibutiju oko 48%, Liberija oko 32%, te Čad 28%. Najmanji broj ispitanika koji su obavili hadž se nalazi na prostorima Južne i Istočne Evrope oko 3%.
Treći podnaslov: Temeljna vjerovanja ispitanici su intervjuisani po pitanjima vjerovanja u meleke, vjerovanje u sudbinu, vjerovanje u džennet u džehennem, sudnji dan, povratak Mehdija i Isa a.s.
Vjerovanje u Božije meleke se razlikuje od regije do regije, od 100% u Jugoistočnoj Aziji do 55% u Jugoistočnoj Evropi. U istraživanju najmanje 70% ispitanika vjeruje da one koji su živjeli ispravno čeka džennet, a za one koji nisu ispravno živjeli čeka džehennem. U BiH ovaj procenat je mnogo veći gdje 83% ispitanika vjeruje u džennet, a 81% u Džehennem.
Četvrti podnaslov daje uvid u druga vjerovanja i prakse, a peti i šesti podnaslovi daju uvid u granice vjerskog identiteta i prakse.
Muslimani na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi najsvjesniji su razlika između pripadnika dva glavna ogranka islama – sunija i šiija. Sunije nerijetko određene običaje ukorijenjene kod šiija smatraju neprihvatljivim u islamu. Ponekad se kod sunija uočava konfuzan stav da li su šiije uopće muslimani. Čak četiri od 10 muslimana na Bliskom Istoku smatraju da šiije nisu muslimani. Izuzetak su dvije zemlje gdje velike populacije sunija i šiija žive zajedno – Irak, gdje 82% sunija prihvata šiije kao svoju braću i Liban, gdje je 77% sunija takvog stava.
U drugim dijelovima svijeta ova pripadnost ima mnogo manji značaj. U mnogim zemljama Srednje Azije mnogi se muslimani identificiraju kao “samo musliman”. Sličan obrazac će se naći i u evropskim zemljama obuhvaćenim istraživanjem, gdje se, zbog višedecenijske komunističke vlasti, za podjelu na sunije i šiije i ne zna: njima su sektaški identiteti, a posebno razlike između sunija i šiija, nevažni ili nepoznati.
U istraživanju su ispitani i stavovi prema drugim grupama, prvenstveno prema sufijama i alevijama i oni variraju po regijama i zemljama. Sufije su najprihvaćenije u Južnoj Aziji, gdje 77% muslimana prihvata sufije kao muslimane. U drugim regijama procenti su manji, što se može objasniti nepoznavanjem grana, pravaca i sekti u islamu.
2.3.Muslimani svijeta: religija, politika i društvo
Treće poglavlje nosi naslov Muslimani svijeta: religija, politika i društvo koje predstavlja rezultate četvrtog istraživanja “The World’s Muslims: Religion, Politics and Society“.
Prema autorima i ovo zadnje istraživanje je sprovedeno u 39 zemalja tj. istim zemljama Afrike, Azije i Evrope kao i prethodno istraživanje. Obavljeno je 38.000 individualnih intervjua na 80 jezika i dijalekata svijeta.
Opći pregled, stavovi prema šerijatu, vjera i moralnost, ženska prava, ekstremizam, unutarvjerski i međuvjerski odnosi, demokratija i vjerske slobode te islam i savremeno društvo su teme podnaslova koje su obrađivane unutar trećeg poglavlja.
Prvi podnaslov ovog poglavlja se bavi općim pregledom i sažetkom rezultata. Drugi podnaslov prikazuje rezultate istraživanja vezano za stavove muslimana prema šerijatu. Prema istraživanju, velika većina muslimana u Južne i Jugoistočne Azije (oko 80%), Bliskog istoka 74%, Sjeverne i Podsaharske Afrike 64% podržavaju uvođenje šerijata kao državnog prava. Međutim, velika većina muslimana zemalja Južne i Istočne Evrope (18%), te Srednje Azije (12%) ne smatra da njihove vlasti trebaju uvesti šerijat. Autori u objašnjenju razlika navode da su razlozi što zemlje Južne i Istočne Evrope, te Srednje Azije imale sličnu historiju odvajanja države i religije u doba komunizma.
Nasuprot tome u ostalim razmatranih regijama islam je prihvaćen kao zvanična religija. Afganistan, Irak, Palestina, Malezija, Pakistan i Maroko su zemlje gdje se najveći procenat muslimana (od 83% do 99%) izjasnio za uvođenje šerijata, dok Kosovo, BiH, Albanija, Turska, Kazahstan i Azerbajdžan su zemlje gdje se šerijat ne favorizira (8% do 20% ispitanika su samo za šerijat). Zanimljivo je navesti i to da većina muslimana koja podržava šerijat izjavljuje da bi se šerijatsko pravo trebalo koristiti u porodičnim i imovinskim sporovima, a vrlo malo muslimana podržava primjenu teških kazni kao što je bičevanje ili odsijecanje šake.
Treći podnaslov prikazuje rezultate istraživanja po pitanju vjere i moralnosti. Većina muslimana se slaže da bi neko bio moralan mora da vjeruje u Boga (preko 60%), te i da oko 80% ispitanika smatra da su prostitucija, homoseksualizam, samoubistvo, pijenje alkohola, abortus i eutanazija moralno neprihvatljivi. Međutim, moralni stavovi po pitanju poligamije, razvoda i kontrole rađanje nisu tako jedinstveni. Na primjer, 68% muslimana Južne i Istočne Evrope te 62% Srednje Azije smatra praksu poligamije moralno neprihvatljivom, dok u drugim regijama stav o poligamiji varira. Samo 6% muslimana u Jordanu i 5% u Nigeru smatra da je poligamija moralno neprihvatljiva, dok u Tunisu (67%) i Mozambiku (59%) većina muslimana smatra da je ovo moralno neprihvatljivo.
Četvrti podnaslov se bavi stavovima muslimana prema ženskim pravima. U gotovo svim ispitivanim zemljama većina muslimana je stave da žena mora slušati muža. U isto vrijeme većina muslimana (od 53% do 88%) su mišljenja da žena ima pravo da sama odluči hoće li se pokriti, osim u Podsaharskoj Africi gdje samo oko 40% ispitanika isto misli. Međutim muslimani se ne slažu da li žena može pokrenuti razvod i da li ženska djeca imaju pravo na naslijeđe. Na primjer, u zemljama Južne i Istočne Evrope te srednje Azije preko 70% ispitanika misli da žena ima pravo a pokrene razvod, dok u ostalim regijama manje polovine ispitanika isto misli. Što se tiče naslijeđa, autori navode da najmanje 6 od 10 muslimana u Južnoj i Istočnoj Evropi, Jugoistočnoj i Srednjoj Aziji smatra da bi kćeri trebale imati ista prava kao sinovi, dok u ostalim regijama mnogo manje ispitanika (25% do 46%) se slaže sa time.
Peti i šesti podnaslovi se bave pitanjima ekstremizma i sunijsko-šijskim odnosima i odnosima između muslimana i kršćana. Prema istraživanju, muslimani širom svijeta snažno odbacuju nasilje i ekstremizam u ime islama,te samoubilačke bombaške napade, i u većini zemalja prevladava da takvi akti nikada nisu opravdani. Međutim, u nekim zemljama manjina muslimana misli da je nasilje protiv civila opravdano bar u nekim slučajevima. Ovakav stav je rasprostranjen među muslimanima Palestine (40%), Afganistana (39%), Egipta (29%) i Bangladeša (26%).
Muslimani širom svijeta misle da ne postoje tenzije između više i manje religioznih muslimana. Također, vrlo mali procenat muslimana smatra da su napetosti između sunija i šija veliki problem. Što se tiče odnosa između muslimana i kršćana, u skoro svim zemljama manje od polovile muslimana ne smatraju da su pripadnici drugih vjera neprijateljski nastrojeni prema muslimanima. Međutim, u 5 zemalja ispitanici su izjavili da su mnogi ili većina kršćana neprijateljski nastrojeni prema muslimanima: Egipat 50%, Gvineja Bisao 41%, DR Kongo 37%, Čad 34% i BiH 31%.
Sedmi i osmi podnaslovi istražuju pitanja demokratije, vjerske slobode i savremenog društva. Prema istraživanjima, većina muslimana u svijetu izražava svoju podršku demokratiji i da je dobro kada su drugi slobodni prakticirati svoju vjeru. Istovremeno, mnogi muslimani smatraju da bi vjerske vođe trebale barem malo imati uticaja na politička pitanja. Što se tiče pogleda na življenje u savremenom svijetu, mnogi muslimani bez problema prakticiraju svoju vjeru i odbacuju ideju da se u življenje u savremenom društvu i predan vjerski život prirodno suprotstavljeni. Također, većina muslimana ne vidi da postoji sukob između religije i nauke, te religije i modernosti.
Što se tiče zapadnjačke kulture, muzike, filmova i televizije, mnogi muslimani privatno uživaju u zapadnjačkoj popularnoj kulturi. To se posebno odnosi na Južnu i Istočnu Evropu (66%) te Srednju Aziju (52%). Međutim, iako se mnogim muslimanima sviđa privatno zapadnjačka pop kultura većina zemalja smatra da zapadnjačka kultura ugrožava moral u zemlji.
2.4.Muslimanska populacija u Bosni i Hercegovini – vjerovanje i praksa u regionalnom i globalnom kontekstu
Četvrto poglavlje nosi naslov Muslimanska populacija u Bosni i Hercegovini – vjerovanje i praksa u regionalnom i globalnom kontekstu koje predstavlja sažetak rezultata sva četiri istraživanja vezana za BiH.
Ukupno je intervjuisano 1605 ispitanika u BiH, a od toga 1007 muslimana. Individualne ankete na terenu vođene su u periodu od 3. do 20. novembra 2011. godine na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. BiH je jedna od četiri zemlje iz regije Južna i Istočna Evropa obuhvaćene istraživanjem. Ostale tri su: Albanija, Kosovo i Rusija.
Priređivači su izdvojili rezultate istraživanja za BiH te ih usporedili sa zemljama iz iste regije (Albanije, Kosova i Rusije), kao i sa nekim zemljama u drugim regijama za koje su priređivači smatrali interesantnim. U neke od zemalja spada Turska radi historijskih veza, Liban radi etničko-religijske raznolikosti, te Malezija.
Ovo poglavlje je podijeljeno na osam podnaslova. Prvi podnaslov se bavi općim podacima muslimanske populacije u BiH. Prema podacima koje su priređivači izdvojili, ukupan broj muslimana Bosne i Hercegovine u 2010. godini je bio 1.564.000 što čini oko 40% cjelokupne populacije BiH. Projicirano je da će stopa nataliteta muslimana BiH postepeno opadati te da će broj stanovnika za 2030. godinu smanjiti za oko 60.000 osoba.
Drugi podnaslov govori o tome da muslimanska populacija u BiH je tradicionalno sunijska, hanefijskog mezheba. Međutim ispitanici u istraživanju su se identifikovali: 54% kao samo muslimani, 38% sunije, 3% ništa konkretno i 4% bez odgovora. U BiH se 2% ispitanika identifikovalo kao sufije što je relativno mali broj u poređenu sa Rusijom gdje ih je 19%, ali je u skladu sa ostalim zemljama svijeta (oko 1-2%).
Treći podnaslov predstavlja rezultate privrženosti vjeri BiH muslimana. Procenat muslimana u BiH koji vjeruju da je samo jedan Bog i da je Muhammed njegov poslanik je 96%, što je jednak globalnom prosjeku, a veći od zemalja regije Južne i Istočne Evrope. Međutim, na pitanje o važnosti vjere u životu, u BiH samo 36% ispitanika je odgovorilo da je vjera veoma važna, što je vrlo mali procenat u odnosu na globalnu sliku od 87%, pa i nešto manje u odnosu na regiju 44%. Samo 15% muslimana Albanije smatra da im je vjera vrlo važna. Većina BiH muslimana bar nekada u godini klanja namaz. Međutim, svih pet namaza obavlja svega 14% ispitanika. Bar jednom dnevno klanja 25% muslimana u BiH, što je tri puta manje od globalnog prosjeka (76%). U odnosu na regiju, svih pet dnevnih namaza muslimani u BiH klanjaju češće nego muslimani na Kosovu i u Albaniji, ali rjeđe od ruskih muslimana (30%). Što se tiče odlaska u džamiju, BiH muslimani dvostruko manje puta (30%) idu barem jednom sedmično u džamiju od muslimana svijeta (61%). U džamiju nikada ne ide 10% ispitanika iz BiH. Prema odgovorima na pitanje koliko se daje zakat, muslimani Bih su u velikom procentu odgovorili potvrdno, čak 81%. Međutim, priređivači ove publikacije jasno naznačuju da zbog formulacije pitanja postoji mogućnost da su ispitanici shvatili da ih se pita daju li zekat i sadaku ili vitre budući da je veliki broj odgovorio potvrdno. Isto tako vrijedi obratiti pažnju i na odgovor da 75% BiH muslimana posti ramazan, jer u anketi nije razdvojeno da li ispitanici poste svaki dan Ramazana ili samo određeni broj dana. Hadž je obavilo samo 3% ispitanika što je u skladu sa svjetskim obrascem, izuzev ispitanika Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike gdje je hadž obavilo 10% stanovništva.
Četvrti podnaslov se odnosi na temeljna vjerovanja gdje su muslimani BiH u velikom procentu od 78% odgovorili da vjeruju u predodređenje (kadar), džennet (83%), džehennem (81%), a u relativno malom procentu vjeruju u meleke (50%), povratak Mehdija (14%) i povratak Isaov (11%). Vjerovanja u meleke, te povratak Mehdija i Isaa, muslimani BiH su globalno znatno manje od svjetskog prosjeka, ali su vrlo slični u regionalnom kontekstu.
Peti podnaslov daje rezultate istraživanje o drugim vjerovanjima i običajima bilo da su ta vjerovanja utemeljena u islamu ili ne. Rezultati pokazuju da bh. muslimani u malim procentima vjeruju u džine, vradžbine, nošenje hamajlija i obraćanje vjerskim iscjeliteljima u odnosu na druge zemlje svijeta. Izuzetak je prikazivanje kuranskih citata tj. levhi (77%), gdje se BiH nalazi bliže globalnom prosjeku.
Šesti podnaslov odnosi se na tumačenje islamskih učenja i prihvatanje pripadnika drugih ogranaka i škola islama. Istraživanje navodi da je BiH među četiri zemlje koje imaju najveći procenat ispitanika (75%) koji smatraju da postoji samo jedno ispravno tumačenje islama. Što se tiče prihvatanja drugih ogranaka, škola ili sekti autori navode da muslimani BiH imaju različite stavove: pošto su muslimani BiH sunije, oni najviše prihvataju sunije (74%), 51% šije, a najmanje sufije 45%.
Priređivači u sedmom podnaslovu predstavljaju istraživanja vezanih za određene vjerske prakse i običaje muslimana u BiH. Pa tako posjete svetištima (68%) i recitiranje poezije u slavu Boga i Poslanika (61%) prihvata veliki broj bh. muslimana, dok druge običaja kao što su molitveni ples, prizivanje umrlih, prizivanje džina i pribjegavanje vradžbinama bh. muslimani uglavnom smatraju neprihvatljivim.
Posljednji osmi podnaslov priređivači su sumirali rezultate istraživanja političkih i društvenih stavova bh. muslimana objavljenih u aprilu 2013. godine. Rezultati pokazuju da bh. muslimani uz nekoliko izuzetaka, po stavovima prema religiji, modernom društvu i politici se uglavnom uklapaju u regionalne i globalne obrasce. Da je islam jedina prava vjera koja vodi ka vječnom životu smatra 58% bh. muslimana, ali 36% muslimana smatra da i druge religije sa najvećim procentom u regiji vode vječnom životu. 80% bh. muslimana su protivnici uvođenja šerijata, te se protive šerijetskim sudovima (90%) i protive se u velikom procentu šerijetskim kaznama (tjelesnim ili smaknućima). Što se tiče stavova o moralnosti, bh. muslimani smatraju u velikom procentu da je prostitucija, homoseksualnost, samoubistvo i eutanazija moralno pogrešna i uklapaju se u globalni i regionalni obrazac. Međutim, kada je u pitanju pijenje alkohola, vanbračni seks i abortus, BiH je ispod regionalnog i globalnog prosjeka. Kada je u pitanju poligamija istraživači navode da muslimani BiH najmanje prihvataju poligamiju, svega 4%, a sa razvodom i kontrolom rađanja BiH je među pet zemalja sa najvećim procentom ispitanika koji ove pojave smatraju moralno prihvatljivim.
Po ženskim pravima moglo bi se zaključiti da su bh. muslimani prvi među muslimanima svijeta po poštivanju ženskih prava i to pitanjima prava da se same odluče o pokrivanju (92%), da žena može pokrenuti razvod (94%) i da kćeri dobiju isto naslijeđe kao i sinovi (74%).
96% bh. muslimana se snažno protive ekstremizmu u ime islama i osuđuju nasilje svugdje u svijetu. Ovo je najveći procenat ispitanika od svih zemalja obuhvaćenim istraživanjem i regionalno i globalno.
Što se tiče međuvjerskih odnosa, 31% bh. muslimana smatra da su mnogi ili većina kršćana neprijateljski nastrojeni prema muslimanima te spada među pet zemalja sa najvećim procentom ispitanika takvog stava. Međutim, međuvjerske tenzije su mnogo manji problem u usporedbi sa procentom onih koji kao veliki problem vide nezaposlenost (93%), kriminal (83%) ili korumpirane političare (73%).
Ispitanici u BiH su se izjasnili sa najvećim procentom da žele izabrati radije lidera čvrste ruke (51% ispitanika) nego demokratiju (47%). Tako da BiH spada među pet zemalja svijeta koji preferiraju manje demokratski sistem. U isto vrijeme oko 17% ispitanika bi voljeli da njihove vjerske vođe imaju veliki ili barem malo uticaja na politiku što je ispod regionalnog i globalnog prosjeka.
Stavovi bh. muslimana o odnosu religije i modernosti su blizu regionalnim i globalnim stavovima i pokazuju da oko 54% bh. muslimana vjeruje da nema sukoba između religije i modernog društva, oko 50% vjeruje da nema sukoba između religije i nauke i oko 50% BH muslimana vjeruje da su živa bića evoluirala.
Odnos prema zapadnjačkoj kulturi pokazuje da oko 62% bh. muslimana uživa u muzici, filmovima i televiziji sa Zapada što je slično u regionalnom kontekstu, ali mnogo više od globalnog. Međutim, relativno veliki broj bh. muslimana (oko 46%) smatra da zapadna-pop kultura ugrožava moral društva po čemu su blizu regionalnog prosjeka.
3.ZAKLJUČAK
Obimom relativno mala knjiga od 167 stranica A5 formata sumira četiri velika istraživanja Pew Reseach Centre koja predstavlja stvarnost muslimanskog svijeta. Rezultati pokazuju da muslimani imaju veliko povjerenje u šerijat, ali postoje različiti pogledi na tumačenje šerijata.
U okviru komparacije Bosne i Hercegovine sa regionom, istraživanje pokazuje mnoge sličnosti sa zemljama Južne i Istočne Evrope po mnogim pitanjima iz kojih se vidi uticaj komunizma, te politike ateizacije. Istraživanje pokazuje selektivnost vjerovanja i djelovanja muslimana BiH npr. vjerovanje u Boga i poslanika, a nevjerovanje u meleke, što navodi na neznanje ili ne razumijevanje pitanja. Primjećuje se također liberalistički pristup islamu.
Mišljenja sam da se ovom publikacijom trebaju okoristiti sve relevantne institucije, a posebno Islamska zajednica u BiH, a i u regionu, te nevladine organizacije i šira bosansko-hercegovačka javnost. Također, mislim da je namjerno izostavljen zaključak u ovoj publikaciji, da bi sve relevantne institucije, pronašle nešto za sebe i uzele u obzir rezultate istraživanja. To bi konkretno za BiH značilo da Islamska zajednica u BiH revidira planove aktivnosti za rad vjeroučitelja po osnovnim i srednjim školama, imama i hatiba po džamija i mektebima itd. jer je više nego očigledno da ispitanici iz BiH (što bi se moglo preslikati i na bosanskohercegovačko društvo) pokazuju neznanja i nepoznavanje osnovnih imanskih šartova, te ih treba u tom polju educirati putem npr. hutba ili predavanja, a možda se manje na hutbama baviti globalni svjetskim pitanjima te više pažnje obratiti na temeljna načela. Tako da se treba nadati da će ova publikacija isprovocirati bosanske muslimane posebno naše vjerske lidere da počnu sistematičnije i zrelije djelovati, jer nažalost neki rezultati pokazuju i dio njihove odgovornosti i manjkavosti.
Zabilježit ću na kraju da je vrijednost priređivanja ove publikacije i u njegovoj blagovremenosti. Rezultati četvrtog, zadnjeg istraživanja – The World’s Muslims: Religion, Politics and Society, su izašli u aprilu 2013. godine i iste godine u junu je bosansko-hercegovačka javnost imala rezultate sva četiri istraživanja, sumirana i prevedena na bosanski jezik. Stoga velika zahvalnost pripada izdavačima i priređivačima koji su omogućili da ovo rijetko istraživanje o religioznosti muslimana u cijelom svijetu, a i u BiH ugleda svjetlo dana.
