Bosna i Hercegovina još prije dvije godine svrstana je među 20 „najjadnijih država“ na svijetu. S indeksom siromaštva koji iznosi 47 posto, nezaposlenošću od 44 posto, BiH se našla u društvu Kenije i Zimbabvea. Službene statistike govore da s prosječnim primanjima od 430 evra oko 70 posto porodice ne može pokriti ni osnovne životne potrebe. Vrijednost potrošačke korpe, odnosno osnovnih prehrambenih i higijenskih troškova četveročlane porodice u BiH iznosi skoro 900 evra.
U takvoj situaciji nije tajna da se socijalni mir održava uglavnom tolerisanjem sive ekonomije, proračunskim davanjima socijalnim kategorijama i priljevom sredstava koje iseljeništvo šalje kao pomoć rođacima u BiH.Razlozi ovako sumornog socijalno-ekonomskog stanja u zemlji su slojeviti. Dok je ostatak bivših socijalističkih zemalja prolazio kroz političku, privrednu i socijalnu tranziciju, u BiH je bjesnio rat.
Privreda zasnovano na velikim industrijskim sistemima u ratu je uglavnom uništeno, a ono što je preostalo opustošeno je u sumnjivim privatizacijskim aktivnostima u drugoj polovini devedesetih godina prošlog vijeka. U to su se vrijeme u BiH slijevale i znatne strane donacije, a neslužbene procjene govore da je u zemlju tako ušlo više od četiri milijarde evra, od kojih je samo manji dio iskorišćen za obnovu, dok je ostatak završio u privatnim džepovima.
Parlamentarna istraga o trošenju donacija nikada nije okončana iako je utvrđeno da je bilo pronevjera. Međutim, donacije su odavno prestale dolaziti, a kako nije bilo priljeva većih stranih investicija u državu s najglomaznijom administracijom u Evropi (14 vlada na državnoj, entitetskoj i županijskoj nivou plus 142 lokalne samouprave), vrlo se brzo našla u ekonomski i socijalno teškoj situaciji.
Broj zaposlenih i broj umirovljenika izjednačen je pa penzijski sistem jedva funkcioniše. Slabašna ekonomija ne omogućava odgovarajuće porezne i druge prihode pa su i deficiti proračuna na svim nivoima sve veći. Kakav-takav spas pokušao se naći u kreditnim aranžmanima s MMF-om. Posljedica je toga uvećanje vanjskog duga BiH sa 1,3 milijarde evra u 2008. godini na više od pet milijardi evra krajem prošle godine.
Taj je novac otišao isključivo u potrošnju, odnosno u krpanje proračunskih rupa i kupovinu socijalnog mira do idućih izbora.Umjesto da pokrene reforme kojima će podstaknuti izvozno orijentirana preduzeća, unaprijediti poslovno okruženje i privući strane investicije, vlast, posebno u zadnjem mandatu, zaokupljena je isključivo unutrašnjom borbom za pozicije i stalnim promjenama političkih savezništava. U nekadašnjim industrijskim područjima, kao što je Tuzla, posljedice ovako neefikasne vlasti su i najizraženije. Zbog propale industrije na ovom prostoru više je od 100 hiljada nezaposlenih, što je gotovo petina od ukupnog broja u BiH.
