Kada su ih ostavili pred vratima sirotišta nisu imale ni nedelju dana. Tada su ih usvojili različiti mladi bračni parovi iz Švedske. Jedan detalj tada se činio nevažnim, ali taksista koji je prevozio obje porodice napisao je jednoj od njih, porodici Bakman, ime onih koji su usvojili drugo dijete i rekao im da su u pitanju bliznakinje.
Kasnije, porodica Bakman se sastajala nekoliko puta sa drugom porodicom Falk, u Švedskoj, ali sve do danas sestre se nisu upoznale. Usvojitelji su to pravdali nedostatkom dokaza da su njihova djeca zapravo sestre. Oni su rekli djevojčicama da su ih usvojili u Indoneziji, ali nisu pominjali da su one možda sestre.
Ipak, jedna od njih, Emili, pronašla je sestru preko Facebooka, jer je na njenom zidu, tražeći djecu koja su usvojena iz Indonezije, pročitala svoj datum rođenja i ime svoje majke. Tada su stupile u kontakt, doduše preko Interneta, i zaključile da žive 40 km jedna od druge u Švedskoj i da imaju puno sličnosti: obje su učiteljice, udale su se istog datuma, a na vjenčanju im je omiljena pesma bila “Ti i ja” od Lajfhausa.
Tada su odlučile da urade DNK test koji je ispao pozitivan. Od tada su još bliže i odlučne u namjeri da odu u Indoneziju i pronađu svoje biološke roditelje. Emili je kroz smijeh rekla novinarima da sumnja da je njihov otac zapravo taksista.
