Tajne Trećeg rajha i danas su predmet istraživača, istoričara, vojnih eksperata, ufologa… Neobične građevine, djelo nacista iz Drugog svjetskog rata u blizini ruskog sela Linakhamari kod Barencovog mora, i danas predstavljaju misteriju.
Reč je o tajanstvenim betonskim prstenovima, takozvanim prstenovima Trećeg Rajha. Od završetka rata predmet su pristalica teorija zavjere. Sve je dobilo na važnosti pošto je Sovjetska vojska ograničila pristup poslijerata, a čak i je teško pristupiti.
Lokalni stanovnici, a naročito teoretičari zavjere tvrdili su da se u objektima testiralo nacističko superoružje. Ima i teorija da su se bedemi koristili kao rampa za lansiranje nacističkih NLO-a, odnosno letećih tanjira koji su navodno koristili antigravitacijske uređaje. Navodi se da su u posjed oružja, poslijerata došli SAD i SSSR.
S druge strane, pojedinci navode da je riječ o superletjelicama, takozvanim “zvonioma”. Riječ je o objektima u obliku zvona koje su Njemci razvijali u Poljskoj. Tajni projekt razvoja je prekinut tek kada je na njima poginulo 60 naučnika. Leteći objekat dobio je šifrovano ime Di Glok.
Leteći tajir bio je visok između 3,5 i 4.5 metara, priječnika 2,7 metara.
Ipak, za betonske prstenove se navodi da su bili topovi, a ne lansirne rampe. Crvena armija je već 12. oktobra 1942. zauzela pomenuto područje i napravila vojnu bazu sovjetske mornarice, kao i pristanište za podmornice, čime se objašnjava zabrana prilaza…
