Zbog siromaštva je sve više djece prinuđeno da radi i najteže fizičke poslove. Po istočnoj Srbiji zarađuju kao seoske sluge, oko Šapca beru voće i povrće.
Dječak Voja iz okoline Gornjeg Milanovca živio je dugo sam sa ocem alkoholičarom u kućici, u šumi. Kada su ga našle socijalne službe imao je 10 godina i nije znao gotovo ništa, ni da čita, ni da piše. Danas je ozbiljan 16-godišnjak.
“Otac i ja smo živjeli sami. Majka nas je napustila. Ja sam radio sve, pa i najteže kućne poslove. Sam sam mijesio hljeb, donosio drva, palio vatru…”.
Voja je samo jedan od desetine djece u istočnoj Srbiji koja beru voće i povrće, hrane stoku, pomažu na njivi i u kući, često samo za stan i prenoćište. Njihove porodice su toliko siromašne da ne mogu da ih prehrane, pa moraju da se snalaze.
Prema riječima Mionke Nikolić iz Odbora za ljudska prava u Majdanpeku, siromaštvo u ovom kraju je u dramatičnom porastu pa nije ni malo djece koja bukvalno gladuju.
“Karakteristični su i rani brakovi, a bilo je slučajeva da djeca odrastaju i po šumama ili da odmalena rade u bogatim porodicama kao sluge. U jednoj školi su imali dječaka koji je sa 14 godina pošao u prvi razred”, kaže Nikolić. “I njega su slučajno otkrile socijalne službe u planinama, gdje je radio kao sluga.”
I u šabačkom kraju, kad počne sezona, odgajivači voća i povrća angažuju djecu za berbu, pa ona često izostaju iz škole. U tamošnjem Centru za socijalni rad, međutim, ovo ne vide kao problem. Prema riječima direktorke Branke Davidović, na berbu se više gleda kao na „pomoć u kući“, a veći problem je tjeranje djece na prosjačenje.
“Socijalni radnici i policija ne mogu na ulici čak ni da utvrde čije je dijete. Pronalazili smo mališane iz BiH, Novog Sada, Rume”, kaže Davidović.
