Građani Sarajeva obilježili su danas tragičnu godišnjicu kada je u noći sa 27. na 28. mart 1945. godine u nekadašnjoj Aleji kestena (danas Filozofski fakultet) u Sarajevu, odlukom ustaškog suda obješeno 55 antifašista. Cilj je bio uništiti otpor partizana koji su se borili za svoj grad, državu, porodice i antifašističke vrijednosti.
“Obješeni su po naredbi ustaškog komandanta Maksa Luburića radi likvidacije pokreta, kako bi se omogućilo povlačenje njemačkih jedinica prema Hrvatskoj i Sloveniji. Obješeni su noću, većinom su bili već mrtvi jer su prethodno mučeni, a potom su ih prebacili u sklonište na Darivi. U akciji čišćenja ubili su i izmasakrirali 800 patriota u tzv. Berkovića vili, kasnije nazvanoj Luburića vila, a imali su i spiskove svih porodica antifašista. Posljednje što su uradili je transfer 450 logoraša u pravcu logora Jasenovac, ali oni nikada nisu stigli tamo već su ubijeni”, rekao je 92-godišnji Šerif Biser, predsjednik SUBNOR-a Općine Centar.
Prisjećajući se tih dana, Biser kaže kako je 10.000 partizana oslobodilo ovaj grad, a 1.500 ih je dalo svoj život za slobodu. Spomenik koji se nalazi ispred Filozofskog fakulteta u Sarajevu podigli su uz pomoć Općinskog vijeća i Općine Centar.
“Smatramo da je ustaški zločin jednak četničkom, odnosno to je sve fašistički zločin. Član moje porodice je jedna od žrtava. S aspekta vrijednosti očekujem da cijela BiH i svi u politici nedvosmisleno osude fašističke zločine. Bio je to zločin protiv ovih ljudi, njihovih porodica i protiv vrijednosti za koje su se borili. Smatramo da svi u političkom životu treba da stanu u odbranu tih vrijednosti”, rekao je Reuf Bajrović, predsjednik Građanskog saveza.
Organizatori ovog događaj postavili su lutku na vješala, koja je imala krvave ruke. Ovaj tužni i strašni prizor predstavlja tragični događaj od prije 72 godine koji je potresao cijeli grad i državu. Imao je za cilj da zastraši Sarajlije i sve partizane koji nisu poklekli. Većina ubijenih su bili muslimani i nekoliko Srba antifašista. Među njima su bila i trojica daižda Taibe Šarić koja je plačući gledala u prizor ispred nje.
“Obješena su tri brata moje majke, a jedina sestra joj je poslana u logor. Svake godine obilježavam ovaj tužni događaj. Mnogo mi znači što ljudi dolaze, a pogotovo mladi, jer nisu bili ni rođeni u to vrijeme, ali ipak dođu i poštuju to što su nastradali nevini”, kazala je Šarić.
