“Ušao sam u kuću i bio sam veoma ljut na svoje dijete koje je uporno radilo suprotno onome što sam mu naredio.” Abdurrezak, nastavlja svoju priču i veli: “A moja supruga je tražila da mu oprostim pod izgovorom: ‘Nije napravio ništa strašno, oprosti mu ovaj put!’, što je dodatno povećalo moj bijes i ljutnju. Bio sam ljut na oboje, te sam joj u srdžbi kazao: ‘Ti se ne znaš ispravno postaviti u ovakvoj situaciji! (misleći na stanje ljutnje). Umjesto da staneš na moju stranu, ti mi se obraćaš kao da sam ja dijete.’”
Ovakve se scene često dešavaju u mnogim porodicama i dolazi do nesporazuma i ljutnje među supružnicima. Supruga želi da smiri muža i ublaži njegov bijes, međutim pogrešnom metodom ona ga još više naljuti i pogorša stanje. Ispravno bi bilo da supruga prvo potvrdi i podrži stav svoga muža u ukoru djeteta na grešci koju čini. Time bi djelimično ublažila muževu ljutnju i umirila njegove osjećaje, a onda će indirektno, izdaleka ukazati na mogućnost oprosta i samilosti prema djetetu.
Uzvišeni Allah upitao je Isaa, alejhis-selam: “Jesi li ti govorio ljudima: ‘Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!’ – on će reći: ‘Hvaljen neka si Ti!’” (El-Maide, 116). Zatim u nastavku ajeta, Kur’an prenosi nastavak riječi Isaa, alejhis-selam: “Ako ih kazniš, robovi su Tvoji…” (El-Maide, 118) – oni doista zaslužuju kaznu i ukor, ali su i dalje Tvoji robovi, u vlasti Tvojoj, ne mogu nikuda umaći, “…a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si” (El-Maide, 118), tj. ako im oprostiš, to je od dobrote Tvoje, uz Tvoju punu moć, vlast i upravu nad njima, a nikako kao oprost iz slabosti i nemoći. Tvoj oprost ako uslijedi, Ti najbolje znaš kome ćeš oprostiti i ko oprost zaslužuje od robova Tvojih. Ti znaš i kada ćeš oprostiti. Tvoja konačna presuda, kako god da Ti odrediš, uvijek će biti i biva u formi savršenstva i apsolutne mudrosti.
Zbog toga, mudra suprugo, potvrdi opravdanost muževe ljutnje i da postupak koji ga je naljutio zahtijeva oštru reakciju i ukor, time ćeš podijeliti s njim brige i opterećenje.
Desilo se da je neka žena telefonom nazvala uvaženog učenjaka i požalila mu se na svoga muža, navodeći u stanju vatrenog bijesa da je muž ugnjetava, osporava joj mnoga njena prava i čini joj nepravdu. Učenjak ju je saslušao, a onda ju je podsjetio da je to slučaj u puno brakova, te je spomenuo kur’anski metod u liječenju ovoga: upozorenje muževima da ne čine nepravdu svojim suprugama podsjećajući ih na kaznu koja slijedi zbog toga te naređujući im bogobojaznost, kao što je u ajetima o braku: “I Allaha se bojte…”, a u slučaju uzdizanja muža nad ženom, Allah Uzvišeni poručuje i prijeti: “Allah je doista uzvišen i velik” (En-Nisa, 34).
Zatim ju je ovaj učenjak upitao: “Da li je tvoj muž prema tebi šta dobro uradio?!” Supruga je malo zašutjela, a onda je uz plač počela da kazuje i nabraja muževe vrline i dobre strane. Nakon toga prekinula je vezu i više se nije javljala.
Podrška osobi koja je u srdžbi i onome u čemu je on u pravu ima za rezultat ispuštanje negativne energije i izbacivanje tog psihoemotivnog tereta iz duše dotične osobe, tako da se ubrzo osjeća veoma raspoloženo i pribrano.
Kada se jednog dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naljutio na svoje supruge jer su od njega zatražile lagodniji život i bolje izdržavanje, a on to nije mogao da im priušti, došli su mu Ebu Bekr i Omer, radijallahu anhum, pa tada Omer, radijallahu anhu, reče: “Razgovarat ću sa Vjerovjesnikom ne bi li se on nasmijao.” Ebu Bekr reče: “I moja žena, kćerka Zejdova, tražila je od mene povišicu, eh, da si me vidio kad sam je zbog toga pljesnuo iza vrata”, pa se na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, grohotom počeo smijati toliko da su mu se ukazali kutnjaci. Zatim Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Evo, i moje žene to od mene traže!”, ali se primijetila njegova smirenost i olakšanje kada su mu Omer i Ebu Bekr pokazali razumijevanje i slaganje s njim, sallallahu alejhi ve sellem. Ebu Bekr, radijallahu anhu, ustade da ode do svoje kćerke, supruge Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to htjede učiniti i Omer, radijallahu anhu, sa svojom kćerkom, da ih udare, kako mogu tražiti od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ono što on nema, ali im Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to ne dopusti. (Muslim)
