Isprva je to bio Hotel Grand, da bi nakon toga zgrada dodijeljena Zemaljskoj banci i postala tzv. Landesbank. Nakon Drugog svjetskog rata, zgrada ostaje namjenjena državnim finansijama, pa je u njoj bila smještena SDK, odnosno Zavod za platni promet.
Sa desne strane razglednice iz 1918. vidi se da je pored ove zgrade bila džamija Havadže Kemaludina s mezarjem koja je na tom mjestu stajala do 1940.
Kako je izgrađen Vakufski neboder
Dolaskom Austro-Ugarske, mahala Ćemaluša (današnja ulica Ćemaluša) počinje se naglo graditi, pa su u kratkom periodu, umjesto bosanskih kuća, nikle masivne zgrade, a duž Ferhadije su postavljene šine kojima je povremeno prolazio ćiro dovozeći materijal za gradnju Katedrale. Tako velika građevinska aktivnost pored džamije uzrokovala je njeno postepeno propadanje, kao i odsutnost većeg broja vjernika.
Uoči Drugog svjetskog rata, tokom vladavine Kraljevine Jugoslavije, u nepovoljnom trenutku podjele BiH između hrvatske banovine i srpskih zemalja, Vakufska direkcija ruši ostatke džamije i započinje u to vrijeme hrabar građevinski poduhvat, koji će trajno obilježiti panoramu grada. Odlučeno je da se gradi veliki objekt – prvi neboder u Sarajevu, a jedan od pet u regionu u tadašnje vrijeme. Projekat nebodera uradio je poznati arhitekta Reuf Kadić.
U fotogaleriji pogledajte kako je izgledala ‘Vječna vatra’ kroz decenije.
