Posebno tešku situaciju preživljavali su krajem 17. stoljeća, kazao je u izjavi za Fenu hfz. Haso Popara bibliotekar koji vodi Fond rukopisa u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu.
U povodu Svjetskog dana izbjeglica, 20. juna, hfz. Popara za Fenu prvi put prezentira nekoliko neobjavljenih dokumenata iz kojih se vidi kakvo je dramatično stanje vladalo u Bosni krajem 17. stoljeća.
Tako se u jednom izvještaju koji su ulema, dobri ljudi, šejhovi i sirotinja grada Sarajeva 1695. godine uputili Visokoj porti navodi:
“Naš kraj se nalazi na samoj granici Carstva. Neki naši, koji su bili sposobni za borbu i rat, su za vrijeme ratova u bojevima izginuli, a neki su, opet, prošle godine pomrli od kuge. Neki su za vrijeme suše i nerodice i pred navalom neprijatelja pobjegli. Ono što je preostalo, ima dvanaest godina kako se, koliko mogu, bore sa dušmanima. U našoj bližoj i daljoj okolini, jedna raja je prebjegla neprijatelju, a jedna se odmetnula u hajduke. Na drumovima stalno pljačkaju trgovce, putnike i ono što je od raje preostalo… Od 48 nekada uređenih i naseljenih kadiluka u vilajetu Bosni ostalo je još svega tri-četiri kadiluka. U strahu od neprijatelja koji se približava sa sve četiri strane, ehalija pretežno živi po skloništima i pećinama.”
Popara dalje navodi da su dvije godine kasnije, nakon prodora Eugena Savojskog i razaranja Sarajeva u oktobru 1697. godine, Bošnjaci bili dovedeni na ivicu rasula i da ih je samo stroga naredba sultana Mustafe II održala na okupu i spriječila od masovnog iseljenja.
Naime, on kaže da je početkom 1698. godine bosanski namjesnik Daltaban Mustafa-paša dobio strogu naredbu od sultana u kojoj se kaže:
“Došla je obavijest da neki žitelji vilajeta Bosne šalju svoje porodice i čeljad u druge krajeve i da, pod raznim izgovorima, i oni bježe. Ovo je dovelo do zbrke i nereda među stanovništvom toga kraja. Naređuje se gore spomenutom veziru da čim dobije ovaj emr-i šerif, odredi sa svoje strane pouzdane ljude na sve prolaze i prijelaze koji će ih dobro zatvoriti, uzeti ih u svoje ruke i sve vraćati natrag. Svima će se strogo narediti da ostanu tamo gdje su i bili. Ovo se ima uzeti kao stroga naredba.”
Nedugo potom, nastavlja hfz. Popara, na adresu bosanskog valije i mutesarrifa Hercegovačkog sandžaka stigle su dvije visoke carske zapovijedi.
U prvoj je stajalo da je izbjegli prizrenski kadija Mevlana Mehmed Visokoj porti poslao arzuhal u kome moli da mu se dozvoli da izvede svoju porodicu i majku iz Pljevlje u Prizren. Dok je on još bio u tešanjskom kadiluku za vrijeme neprijateljske okupacije sva njegova imovina je raznesena i opljačkana. On je izbjegao i sada se sa porodicom nalazi u Pljevljima. Spao je drugima na milost, jer nema ni najminimalnijih potreba ni za sebe ni za svoju porodicu. Već godinu dana se nalazi u gore navedenom kadiluku i više ne može tamo ostati.
Zamolio je da se izda hukm-i humajun, kojim će mu se dozvoliti da prevede majku i ostalu porodicu iz Pljevlja u Prizren. Izdat je emr-i šerif kao što je zamoljeno, kazao je.
U drugoj zapovijedi je stajalo, kaže Popara, da su neka ulema, šejhovi i dobri ljudi iz Istanbula dostavili Visokoj porti mahzar u kome su zamolili da se ne zabranjuje Bošnjaku šejh Ahmedu, sinu Abdulkerima, da prevede osam članova svoje porodice iz kasabe Pljevlja u Istanbul.
Bošnjak šejh Ahmed, sin Abdulkerima, vaiz u džamiji Evlije Mehmed-efendije na Dva mejdana u Istanbulu otišao je u Bosnu da posjeti rodbinu i da prevede svoju porodicu u Istanbul. Još se nije vratio iz svoga kraja. Ostao je u kasabi Pljevlje zajedno sa svojom porodicom, ponižen i u očajanju. Stoga su zamolili da se izda hukm-i humajun kojim će se narediti da se spomenutom šejh Ahmedu ne zabranjuje da prevede ukupno osam članova svoje porodice u Istanbul.
Na kraju carske zapovijedi stoji: “Odobrava se da prevede (preseli) samo svojih osam članova porodice, s tim da se zabrani bilo kome drugom da napušta taj kraj i da se iz njega iseljava.”
Hafiz Popara ističe da je zanimljivo da bosanski valija, ne samo što nije izvršio sultanovu zapovijed, nego je ubijedio i samog sultana da promijeni svoju odluku i izda novi ferman.
U fermanu se navodi kako je “nedavno je bio izdat ferman kojim je bilo odobreno Bošnjaku Ahmedu, sinu Abdulkerima, šejhu i vaizu džamiji Evlije Mehmed-efendije na Dva mejdana u Istanbulu da preseli porodicu iz Pljevalja u Istanbul. Ali, danas bi ovo njegovo preseljenje s porodicom izazvalo pocjepkanost kod ostalih. Sve dotle dok se ne izda ponovo emr-i šerif, niti se odobrava gore imenovanom, niti bilo kome drugom da preseljava porodicu iz Bosne u druge krajeve, niti im se dozvoljava da idu iz svoga zavičaja. Stoga se naređuje svima da sjede tamo na svojim mjestima i posjedima (yurtlerinde).”
– Ova posljednja zapovijed je posebno važna, jer su njome poništene sve ranije dozvole za iseljenje i stavljena zabrana na izdavanje novih dozvola, ma o kome se radilo – otkriva hfz. Haso Popara za Fenu, a u povodu Svjetskog dana izbjeglica.
