Merjem Bašić, inžinjer telekomunikacija, a sada i studentica Fakulteta islamskih nauka, voditeljica organizacije Pravi put musliman, supruga i majka šestero djece rođena je u Makedoniji u pravoslavnoj porodici, a zvala se Mirjana.
– Bila sam od onih koji ništa nisu znali o islamu, o propisima, o ramazanu niti o postu. Moji su roditelji pravoslavne vjere i nisam bila odgojena u duhu te vjere, živjeli smo normalnim životom. Nisam imala susret ni sa ljudima iz bliže rodbine, komšijama pa da od njih imam priliku da čujem o postu i ramazanu, iako je blizu nas živjelo dosta muslimana – priča Bašić za Faktor.
– O postu je nekada govorila moja majka, ali taj post nije imao puno sličnosti sa onim u islamu, a drugi susret sa pojmom posta bio je kada je jedan očev prijatelj svratio do nas i otac ga je ponudio čajem. On je odbio, zahvaljujući se i kazujući da posti. Taj dedo, Albanac, na neki način bio je sebeb da ja dođem u Sarajevo na studije jer su mu i djeca tu studirala – prisjeća se.
Merjem ističe da je Božije određenje bilo to što je ona došla u Sarajevo da studira, potom tu ostala i zasnovala porodicu.
– Allah me počastio da u ratu 1993. godine spoznam Allahovu blagodat, da spoznam da je On taj koji daje život i smrt kada se ubijalo i kada su nevini ljudi masovno gubili živote. Islam sam primila u septembru te godine, pred tadašnjim muftijom Huseinom ef. Smajićem. To je za mene bio najljepši trenutak, ako se u ratu može reći da je bilo lijepih trenutaka. Kada sam primila islam oblak je donio rosnu kišu i to sam shvatila kao Allahovu milost koja se obasipa na nas – kazala je Bašić.
Ubrzo nakon toga naučila je propise, kako da klanja, da treba da posti, potom je stavila i hidžab, te moli Allaha da joj da da ustraje u tome do kraja života.
– Kada sam primila islam i spoznala blagodati vjere, prvo što me dočekalo bio je Bajram. Tada još nisam znala šta i kako se radi i šta treba za Bajram. Sjećam se da mi je najveća radost bila da napravimo bajramsku baklavu o kojoj su svi pričali. Moja zaova i ja smo tu baklavu u ratu spremale ni od čega. Imale smo nekog suhog voća, razvile smo jufke, namastile ih domaćim maslom, našle smo i stare grožđice, u bašti je bio orah, ne plaho rodan ali smo imali i malo oraha, stavile smo sve što nam je došlo pod ruku – sjeća se Merjem, dodajući da tu baklavu nikada neće zaboraviti a napravile su je začinivši je uglavnom ljubavlju.
Bajramski dani su za nju značili sreću, posebnu radost.
– Kada se mjesec dana odrekneš i hrane i vode i lošeg govora, odgajaš svoju dušu, radiš dobra djela, učiš dove, Bajram ti dođe kao kruna i slavlje zbog svega onoga što si postigao tokom prethodnog mjeseca i za što se nadaš da ćeš dobiti nagradu. Meni i mojoj porodici Bajram je poseban dan. Kuća se sredi, spremimo i hranu za taj dan, kupujemo poklone jedni drugima i krijemo ih jedni od drugih do bajramskog jutra, a djeci je i dalje najveća radosti bajram-banka – naglašava sagovornica.
Danas je Merjem društveno aktivna osoba. Nosi nikab što i nije česta pojava u našem okruženju, ali ističe da je nikab samo štiti, te da nikada nije imala negativnih iskustava.
– Uživam poštovanje svojih sugrađana, svoje porodice i rodbine. Imam slobodu i mogu da radim što god želim, a što je u skladu sa islamskim principima. Razgovor i lijep pristup s ljudima mi daje priliku da rušimo predrasude – zaključuje Merjem Bašić uz želje da svi muslimani bajrame dočekuju radosna srca i okruženi voljenim insanima.
