Majka, brat, sestra i žena – čekali su Nermina na prvoj jutarnjoj kafi. Umjesto njega – iz rudnika dočekali tužnu vijest. Najtužniju – kaže majka Vahida. Nermin Mušija jedini je u porodici imao posao, piše “N1”.
“Zaposlio se prije dvije godine i možda dva-tri mjeseca. Nije nikada dobio taj stalni ugovor, nije ga uspio ni dobiti. Radio je vrijedno, vrijedno itekako. Zna svako to. Da kaže neko pogrešnu riječ o njemu na cesti, ja bi ga častio. Bez grijeha. Nema ga više. I eto”, kazao je Almir Mušija, brat poginulog rudara Nermina.
I u kući rudara Džemala tuga, ali i sreća – jer svojoj se djeci vratio živ iz bolnice. U trenutku urušavanja radio je sa četiri rudara – četiri druga i prijatelja. Poginuli su. Ispod kamenih ploča Džemal se izvukao uz povrede noge, leđa i ramena.
“Pa treba povesti malo računa više o sigurnosti radnika. Nismo mi životinje, nismo mi ovce. Svi smo mi nečija djeca. Puno se traži, previše se traži posla, umori se. Pritisak je na radnike. Imamo i puno u zadnje vrijeme ozljeda – manjih, većih. Ovo je baš sad tragedija. (Nema novca koji to može platiti?) Ma ne, kakv novac”, kazao je Džemal Ibrahimspahić, rudar utovarivač.
I Almedin Čizmić je kobne noći trebao biti sa kolegama. Iz zdravstvenih razloga nije mogao u treću smjenu.
“Ne znam šta da kažem. (Iza njih su ostala djeca, porodice.) Jesu. U jednog je dvoje, u jednog jedno u jednog isto dvoje. U jednog žena je trudna, nosi blizance, tako kažu. Tuga i jad.”
Rudarsko SRETNO nije bilo sretno za Muhameda, Nermina, Miju i Sejada. Neka se nikome ne ponovi – poručuju porodice.
