Nekoliko dana prije masovnog protesta prošlog petka u Skoplju, kojim su demonstranti Albanci iskazali nezadovoljstvo zbog presude šesterici Albanaca osuđenih na doživotni zatvor zbog ubistva pet Makedonaca na Uskrs 2012. godine, započeo sam pisanje teksta o ljepoti makedonske prijestolnice tokom svetog mjeseca ramazana. Nadao sam se dodatnoj inspiraciji za pisanje po izlasku iz Hatundžuk džamije u staroj skopskoj čaršiji kad se okupi velik broj vjernika ozarena lica u čijim očima se može vidjeti istinski smiraj i ozračje koje dopire i do njihovih komšija nemuslimana.
A onda, šok. Na samo dvadesetak metara od nas, na glavnoj ulici se okupio velik broj ljudi, evidentno ispunjenih gnjevom i nezadovoljstvom. Protestirali su zbog presude za stravičan slučaj “Monstrum”, kojeg od prvog dana prate razne kontroverze. Tu je i velik broj kolega novinara koji su i sami iznenađeni obimnošću i užarenošću okupljene mase. Protest je najavljen uz poruku da će to biti mirno izražavanje nezadovoljstva, ali je tog dana u Skoplju bilo svega samo ne mira.
Rodbina osuđenih predvodi proteste
Masa od oko pet hiljada prosvjednika uputila se prema naselju Bit Pazar, koji inače vodi prema glavnom skopskom sudu koji je donio spornu odluku osudivši njihove sugrađane bez dovoljno jakih dokaza da su upravo oni ubili pet Makedonaca pored Smiljevskog jezera. U hodu su skandirali “nema pravde”, “mafijaška država” i slično, a ni prema novinarima nisu bili posebno raspoloženi. Među učesnicima protesta mogao se primjetiti znatan broj ženskih osoba koje su bile posebno glasne u slanju poruka nezadovoljstva. Tu je bila i Dženeta Ismailović, kćerka jednog od osuđenih u slučaju “Monstrum”, koju od ranije poznajem. Nosila je transparent s porukom: “Oslobodite mog oca Afrima i strica Agima jer su nevini”.
Upravo je rodbina šesterice osuđenih, među njima i Dženeta, predvodila ove demonstracije putem kojih su okupljeni Albanci izrazili protivljenje “politički motiviranim sudskim slučajevima”, a takvim smatraju i presudu njihovim sugrađanima na doživotnu kaznu zatvora. Ta presuda dodatno je podgrijala već užareni animozitet između Makedonaca i etničkih Albanaca, stoga su prosvjedi iz mirnih prerasli u nasilne kad su okupljeni počeli bacati kamenice na zgradu Suda i policijske službenike. Izgubili su strpljenje pa je došlo i do fizičkog sukoba s policijom. Time se jasno pokazalo da ne vjeruju u pravni sistem Makedonije.
Do otvorenog sukoba došlo je na glavnoj ulici u neposrednoj blizini Suda, a policija je bila primorana prosvjednike rastjerati vodenim topovima, suzavcima i
šok-bombama. Nastao je metež i panika. Sušta suprotnost harmoniji i smiraju koji sam spomenuo na početku u kontekstu mjeseca ramazana. Skoplje je tog dana podsjećalo na užarene bliskoistočne gradove u kojima se vodi neprestani “rat” ljudi i države.
Nestabilna budućnost Makedonije
I ranije je bilo sličnih nereda na ulicama glavnog grada Makedonije. Etno-nacionalni animozitet stara je priča u ovoj balkanskoj zemlji, baš kao što je to slučaj i s drugim državama i društvima u susjedstvu. Bolji poznavaoci ovdašnjih prilika s uvjerenjem prognoziraju da će budućnost Makedonije biti nestabilna, prije svega u regijama s izmiješanim stanovništvom. Danas je povod za to bila nagla doživotna presuda Albancima, sutra to može biti bilo šta. Međutim, iza svega se kao uzrok nezadovoljstva, kod svih naroda Makedonije, krije loše socio-ekonomsko stanje, korumpirana vlast i apsolutno nepovjerenje u državne institucije.
Međutim, usprkos tome, Makedonci i Albanci nikad nisu stali rame uz rame i zajednički zahtijevali da se stanje u njihovoj državi popravi. Okupljeni Albanci na ovim protestima pozvali su sve građane Makedonije da im se pridruže i pokažu da su protiv nepravde ali se tom pozivu niko nije odazvao. Kao da su zaboravili onu staru izreku da nevolja koja zakuca na komšijina vrata, nije daleko ni od njihovih. Teško stanje, koje dotiče sve, još nije uspjelo nadići etničke, vjerske i kulturne razlike i ne postoji nada da će se to uskoro desiti. Stručnjaci smatraju da je neophodna promjena svijesti kod svakoga pojedinačno. Bez toga, društvo u cjelosti ostat će učahureno i nespremno za međuljudsko približavanje. A vlast će i dalje gledati sebe i stajati protiv svih, bez obzira na to kojem narodu pripadaju.
Mediji su tihi u artikuliranju narodnog glasa pa se obično poruka nezadovoljstva šalje s ulica, a što često prate neredi. Nadalje, isti mediji svakodnevno javljaju kako u Makedoniji neće biti rata što im se može donekle i vjerovati, ali gotovo sigurno neće biti ni mira, već će uvijek biti nekako na granici, taman toliko da se može manipulirati masama i vladati do beskonačnosti. Novi protesti su najavljeni za dane koji slijede, ponovno istim povodom, a kakav će ishod biti ostaje da se vidi. Moje Skoplje tog petka je bilo neprepoznatljivo. Na trenutak su i blagodati svetog ramazana stavljene postrani. A kakav već naredni dan može ovdje osvanuti ne želim ni u snu vidjeti.
