Djevojačka pećina u Brateljevićima kod Kladnja nekoliko stoljeća čuva tajnu o tragičnoj smrti nepoznate djevojke koja se odlučila da po mrkloj noći ode do bunara u utrobi stijena i u đugum natoči vode. Njenom odlasku prethodila je rasprava, a potom i opklada u srednjovjekovnoj bosanskoj kafani.
Legenda kaže kako među sijeldžijama nije bilo dobrovoljaca za put u pećinu, sve dok se nije javila nepoznata djevojka i kratko kazala: “Ja ću!”
Djevojka je lučom obasjavala put pred sobom, ušla u pećinu, natočila vode, ali nikada više nije ugledala svjetlost dana. Neposredno uz bunar je i sahranjena, a nedugo potom njen mezar se okamenio.
Vrh vretena
– Još kao dječak slušao sam priče o Djevojačkoj pećini, koje su se prenosile s koljena na koljeno – govori nam Dževad Softić, nadzornik “Zaštićenog pejzaža Konjuh”.
Zatekli smo ga, zajedno s kolegom Vanesom Hadžikićem, u obavljanju svakodnevnih radnih zadataka.
– Djevojka koja je otišla da natoči vode, na sebi je imala dugu haljinu, a svoju hrabrost morala je potvrditi zabadanjem vretena u unutrašnjosti pećine, pored bunara. Ona je ušla u pećinu, natočila vode, ali je, vjerovatno, nesmotreno zabila vrh vretena u donji dio haljine. Kada je krenula, tkanina ju je vraćala nazad, a kako je kružila priča da u pećini ima aveti, njoj je od straha otkazalo srce. Ujutro je pronađena mrtva, a njen mezar se nalazi u pećini koja je od tog događaja prozvana Djevojačka pećina – govori Softić.
Za dušu tragično stradale djevojke Softić i Hadžikić proučili su Fatihu, što je običaj svih koji posjete Djevojačku pećinu koja je, uz Ajvatovicu, postala najveće dovište u Bosni i Hercegovini.
– “Dani Djevojačke pećine” održavaju se tradicionalno u posljednjoj avgustovskoj sedmici. Ovdje bude nekoliko desetina hiljada ljudi, ali i tokom cijele godine ima građana koji posjećuju ovaj jedinstveni prostor u našoj zemlji – kažu Dževad i Vanes, koji svakodnevno istražuju ljepote planine Konjuh.
Zimski san
Djevojačka pećina u zimskom ambijentu izgleda fascinantno. Voda i žestoki minusi formirali su ledene stubiće, koji pod sunčevim zrakama podsjećaju na bijele nišane. Ipak, otkako su stegli minusi, u Djevojačku pećinu niko nije zalazio. Brateljevići su utonuli u zimski san, a radno sposobno stanovništvo svakodnevno je u utrci za osiguravanje egzistencije.
– Proljeće će oživjeti ovaj kraj. Kada drveće olista, a izbistri rječica Bukovica, dolazit će ljudi sa svih strana – govore Dževad i Vanes, zahvaljujući kojima smo se probili do Djevojačke pećine i uživali u fascinantnom ambijentu.
Putnici namjernici moraju znati kako je Djevojačka pećina udaljena petnaestak kilometara jugozapadno od Kladnja. Do Brateljevića se vozi asfaltnim putem, a potom i skoro tri kilometra makadamom. Do njene utrobe dolazi se nakon jednokilometarskog pješačenja, a ulaz u pećinu smješten je iznad desne obale rječice Bukovice, pritoke Drinjače, pedesetak metara iznad doline.
Zona A u zaštićenom pejzažu
Blago prirode i vjersko-kulturni spomenik Djevojačka pećina nalazi se u A-zoni zaštićenog pejzaža Konjuh. Ulaz u ovo područje za sada se ne naplaćuje, poput ulaza na prostore Zlače kod Banovića, ali nakon što se u budućnosti urade propratni sadržaji, ulaz će se naplaćivati za simboličan iznos, a prihodi će se koristiti za održavanje kompleksa.
Crteži i gravure iz antičkog doba
U pećini su pronađeni crteži – gravure, na lijevom zidu ulaznog dijela i zauzimaju prostor dug skoro 15 metara. Među likovima se ističu tri tipa: konjanici, stojeće muške i tri ženske figure kao jeleni i konji. Gravure i crteži upućuju na epohu starijeg kamenog doba – paleolitika, od prije više od 10.000 godina.
