Za stanovanje su preuredili garažu, te sve četvoro borave u sobici čija je površina oko četiri metra kvadratna.
“Ovdje ne postoje elementarni uslovi za život, nemamo vode, kupatilo, niti toalet. Vodu donosimo s obližnjeg prirodnog izvora”, žali se Duraković. Supružnici kažu kako je prostorija u kojoj borave prepuna vlage, zbog čega se plaše za zdravlje svoje dvije djevojčice, od kojih jedna ima pet godina, a druga svega osam mjeseci. Niti jedno od supružnika nema stalno zaposlenje, kaže glava kuće Hašim Duraković, dodajući kako nešto zaradi povremeno radeći neke fizičke poslove.
“Najteže nam je jer nemamo zdravstveno osiguranje, a djeca su bolešljiva. Često im trebaju lijekovi, a novca nemamo”, ističu supružnici.
Dodaju kako im ponekad pomognu i članovi njihovih porodica, ali da i oni žive u vrlo teškoj socijalnoj situaciji. Duraković ističe kako se u proteklim godinama nebrojeno puta na razne adrese obraćao tražeći bilo kakvo zaposlenje, ali je sve bilo bezuspješno.
Povremeno im pomažu i ovdašnje humanitarne organizacije u nabavci prehrambenih proizvoda i higijenskih potrepština. Tako su ih nedavno posjetili i predstavnici nevladine organizacije “Pomoć prijatelju”, te im uručili humanitarni paket.
“Voljeli bismo da je slučaj porodice Duraković izuzetak, ali ovakvih porodica je, nažalost, ogroman broj. Društvo o ovakvim ljudima i njihovoj djeci ne vodi nikakvu brigu i oni su prepušteni sami sebi. To je naša realnost”, kaže Armin Sedić, aktivista pomenute organizacije.
