Znam, ne bi trebalo biti tako, ali ljudi smo, griješimo.
Ali oni drugi kojima ni tad ne proradi ono ljudsko u njima – stoka, stoka uvijek ostaje stoka, bez obzira koliko teško bilo, ta stoka nikada neće znati šta znači “pomoći, solidarisati se, brinuti se, biti tu za nekoga!”
Dokaz za to su pojedine osobe koje su u ovim teškim danima sjedile u kafićima kao da se ništa ne dešava, vlasnici marketa koji su iskoristili priliku da se bogate na tuđoj nesreći, kao i oni kojima je bilo do rasprave na stranačkoj osnovi i potezanje stranačkih tema.
Ja sam veoma ponosna na državu u kojoj živim, na cijelu Bosnu i Hercegovinu, na dijasporu, na sve ljude dobre volje koji su pružili pomoć i koji to i dalje čine. Možemo zajedno, dokazali smo da u nama i dalje ima ljubavi prema drugima, da smo spremni pomoći svima bez obzira na vjeru i naciju.
Narode moj srpski, bošnjački, hrvatski veoma sam ponosna na vas! Nadam se da nećemo zaboraviti kako smo bili tu jedni za druge i da ćemo nastaviti biti tu jedni za druge i kada ovi teški momenti prođu.
Ostaje nam da pomognemo najugroženijima, da zajedničkim snagama obnovimo srušeno i uništeno, da se molimo Bogu da porodice koje su proživjele najgore podnesu taj bol i gubitke i da u nama pronalaze snagu za dalju borbu, jer im sada najviše treba naša podrška i naša pomoć.
Svi zajedno – mi to možemo!”
