Poštovani čitaoci, nema sumnje da će vam, nakon čitanja ovog pisma, oči zasuziti od tuge zbog stanja u kojem se danas nalaze muslimani nakon što su nekada bili predvodnici drugim narodima na putu naučnog, moralnog i kulturno-civlizacijskog napretka i progresa.
Naime, ovo je pismo mladog Francuza koji se liječio u islamskoj bolnici u Endelusu, a koje je poslao svome ocu u Pariz prije otprilike hiljadu godina. Mladi Francuz u pismu je napisao:
”Dragi moj oče! Spomenuo si u svom pismu da ćeš mi poslati nešto novca za moje liječenje, ali meni uopće ne treba novac, jer je liječenje u ovoj islamskoj bolnici besplatno. I ne samo to, već bolnica plaća svakom pacijentu oporavak u iznosu od 5 zlatnih dinara, i poklanja novu odjeću kada napusti bolnicu, kako ne bi morao raditi u razdoblju svoga oporavka.
Dragi moj oče! Ako bi možda poželio da me posjetiš, našao bi me na Odjelu za hirurgiju i liječenje reumatskih upala zglobova. Pored moje sobe nalazi se biblioteka i čitaonica u kojoj se svakodnevno sastaju ljekari i slušaju predavanja profesora medicinskih nauka.
Odjel za ginekologiju i ženske bolesti nalazi se na drugoj strani bolničkog dvorišta i muškarci ne smiju ući u njega.
Na desnoj strani bolničkog dvorišta nalazi se veliki salon (neka vrsta odjela za intenzivnu njegu), gdje borave pacijenti u vrijeme svoga oporavka, a u sklopu salona nalazi se biblioteka opremljena i muzičkim instrumentima.
Dragi moj oče! Svaka tačka i svako mjesto u ovoj bolnici je izuzetno čisto, a posteljina i jastuci na kojima spavamo su od pamučnog platna iz Damaska, dok su pokrivači izrađeni od mehkog baršuna.
Sve prostorije bolnice opremljene su čistom vodom, koja je provedena posebnim cijevima, a u svakoj sobi nalazi se kamin za zimske dane.
Što se tiče hrane, uglavnom jedemo piletinu i razne vrste povrća, tako da neki pacijenti ne žele napustiti bolnicu zbog ukusne hrane.”
(Izvor: Amīr Jaʻfar Arshadī, Et-Tefevvuk el-ilmi fil-islam, Muessesa al-risala, Bejrut, 1990., str. 52.)
