Među deset najbogatijih ljudi na Balkanu najmanje četvorica su iz Bosne i Hercegovine. Ukupan godišnji promet njihovih kompanija mjeri se stotinama miliona eura, a neki od njih imaju razgranate poslove širom Evrope pa i svijeta.
Nijaz Hastor, vlasnik “ASA Prevent grupacije”, čije poslovno carstvo su naslijedili njegovi sinovi Kenan i Damir Hastor, najbogatiji je biznismen iz Bosne i Hercegovine. Porodica inače živi u Wolfsbourgu odakle upravlja svim kompanijama.
Prošlogodišnji prihod u BiH iznosio im je 771 milion maraka. Imajući u vidu da je grupacija Prevent prisutna s firmama kćerkama u Njemačkoj, Austriji, Rumuniji, Španiji, Brazilu, Mađarskoj i Turskoj, stvaran ukupni prihod grupacije na globalnoj nivou je znatno veći. Hastori se drže daleko od medijskih reflektora i za bh. javnost su prilična nepoznanica.
Među ostalim bh. milionerima većina su trgovci. Primarni biznis Tomislava Antunovića je trgovanje naftom i naftnim derivatima. Oženio se u 23 godini i odmah sa suprugom krenuo u “gastarbajtere” u Beč. Vozio je kamione 1960-ih godina, potom kupio autobus, pa bagere… Otvorio je prvu privatnu benzinsku pumpu u bivšoj Jugoslaviji, u Brčkom 1987.
– Kad sam ja to učinio, niko drugi se to nije usudio ni pomisliti, a kamoli napraviti – rekao je Antunović kojega od tad prati nadimak “kralj nafte”. Danas u Hrvatskoj, gdje mu je u biznisu pomogao bivši predsjednik Stjepan Mesić s kojim je najbolji prijatelj, ima dvije firme. Dvije drži u BiH, te po jednu u Beču, Münchenu i Delawareu (SAD). Prema njegovim riječima, sva preduzeća u njegovu vlasništvu (benzinske, hoteli, restorani, robne kuće…) u više država prave godišnji promet od oko milijardu maraka.
Među bh. milionerima je i Izudin Ahmetlić, vlasnik HIFA Group čiji je primarni biznis trgovina naftom i naftnim derivatima.
Ahmetlić je, poput niza drugih privrednika, počeo s diversifikacijom poslovanja, ulažući i u poljoprivrednu proizvodnju kroz vlasništvo nad zemljoradničkom zadrugom “Poljoprom” u Sanskom Mostu. HIFA OIL kupila je početkom godine firmu LB.Profile GmbH, njemačku kompaniju s najdužom tradicijom proizvodnje profila za vrata i prozore. Ukupni prihod njegovih kompanija Forbes procjenjuje na oko 681,3 miliona maraka godišnje.
Među najbogatije ljude u BiH ubraja se i vlasnik kompanije Bingo Senad Džambić. Bingo ima i većinsko vlasništvo u Majevica d.d., proizvođaču grickalica, koju su preuzeli kada je kompanija bila u stečaju. Njegov stan u Tuzli, kako kaže, ima sto kvadrata u u njemu živi i njegovo četvero dece.
– Možda sam jedan od najvećih privrednika, ali najbogatiji nisam sigurno. I kada bi ovi što su bogatiji od mene htjeli da investiraju kao što ja radim, svima bi nam bilo bolje – rekao je vlasnik “Binga”. Ukupan prihod njegovih kompanija Forbes je procijenio na 570,3 miliona maraka, međutim on konstantno raste. Osim Majevice, Bingo ima većinski udio u još deset kompanija u BiH koje se bave nekretninama, proizvodnjom odjeće i prikupljanjem otpada, a nedavno su kupili i tuzlansku Ditu.
– Prije rata, negdje 1985. godine, dvojica braće i ja imali smo košnice. Bilo je tu nekih 120 košnica na autobusu. Godišnje smo znali da proizvedemo i do 30 tona meda. Prije rata devedesetih radio sam u rudniku, a držao sam i bilijare i flipere. Kasnije sam uveo i poker-aparate. Od 1985. bavio sam se time i nastala je firma. Asocijacija na “Bingo” potječe iz tog vremena. Nisam dobio novac na lutriji, pa uložio. Počelo je i razvijalo se ovako kako vam pričam. Zaradimo nešto i odmah uložimo i sve tako – rekao je jednom prilikom Džambić za medije.
Među najbogatijim je i vlasnik prnjavorske firme “Komerc mali” Drago Malinović, kojeg je Forbes smjestio među najbogatijih deset ljudi s adresom na Balkanu. Malinović široj javnosti u BiH nije toliko poznat, vjerovatno zbog toga što nije povezivan s bilo kakvim aferama.
Kompaniju je Malinović osnovao 1993. Od 1999. godine osnovna djelatnost preduzeća je trgovina na veliko građevinskim materijalom s najvećim učešćem proizvoda crne metalurgije u građevinarstvu, odnosno građevinskih armatura. Ima godišnje prihode od oko 250 miliona maraka, a lokalni stanovnici ga naročito cijene jer je uložio čak milion maraka u izgradnju nove škole “Branko Ćopić” u rodnom gradu.
U istom društvu je i vlasnik sarajevske firme “Euro-Asfalt” Hamed Ramić. Firmu je osnovao 1996. godine, nakon završetka rata u BiH, a zahvaljujući poslijeratnoj obnovi ona je uspješno startovala.
Osim radova na putevima i visokogradnji u BiH, “Euro-asfalt” se probio i na tržišta Njemačke, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Slovenije, Mauretanije… Vlasnik je i dvije kćerke firme “D inžinjering” i “BH asfalt”. “Euro-asfalt” je sa svojih 420 stalno zaposlenih u 2014. ostvario 217,7 miliona maraka prihoda.
Vlasnik “Violete” iz Gruda Petar Ćorluka rijetko istupa u javnosti. Njegova porodica nije dio jet seta, svi su osim supruge zaposlenici kompanije, koji za to primaju plaću.
– Vozim sedam godina starog Mercedesa. Vozam ga dok je ispravan. Nisam opterećen luksuzom – bitno je da služi svrsi – kazao je u jednom od rijetkih medijskih istupa Ćorluka.
U početku se bavio trgovinom, između ostalog kafom, a onda je krenuo u proizvodnju toaletnog papira. Njegove tvornice su među najmodernijim u svijetu. Biznis i tvornice iz Gruda je razvio po regiju gdje “Paloma” nije više sinonim za papirne maramice, a uskoro to neće biti ni “Pampers” za dječije pelene budući da su njegove već zauzele veći udjel na tržištu baš kao i deterdženti, omekšivači… Slično očekuje i od higijenskih uložaka.
Vlasnik banjalučke kompanije “Super-petrol” Veljko Đukić jedan je od najvećih trgovaca naftom i naftnim prerađevinama. Promet njegove kompanije je u prosjeku 180 miliona maraka godišnje. Osim niza benzinskih pumpu, vlasnik je i terminala za gorivo i plin, hotela…
Iako je u medijima mnogo poznatiji Goran Stanić, po neslavnoj privatizaciji sarajevskog Feroelektra, njegov brat Svjetlan Stanić, vlasnik “Stanić grupe” spada među najbogatije ljude u BiH, ali i Hrvatskoj gdje također ima razvijen biznis, između ostalog i hotelski. Grupacija Stanić obuhvata osam kompanija, a Boreas kao vodeća firma ima godišnji promet u prosjeku oko 300 miliona maraka.
Uz veleprodaju, Stanić je počeo ulagati i u medije, radijske i TV stanice u BiH, ali i proizvodnju sokova i drugih napitaka. Srbijanski Nektar mu je “pred nosom” kupio slovenski Fruktal za koji je bio zainteresiran. Malo je poznato i da je Svjetlan Stanić počasni konzul Južne Koreje u Bosni i Hercegovini, zemlje iz koje godišnje našu zemlju posjeti i do 40.000 turista.
Pero Gudelj je 1987. otvorio kafić i prvu videoteku. Deset godina kasnije, 1997. godine, otvara prvi veliki trgovački centar u BiH i Vitez postaje redovna destinacija za kupce iz Sarajeva i Zenice.
Ime centru dao je po fis-duru iz kojeg je, kako je kazivao, često počinjao svirku, odužujući se tako muzici i harmonici za prvih 120.000 njemačkih maraka koje je, tvrdi, zaradio svirajući. Ubrzo Gudelj počinje s gradnjom trgovačkih centara FIS u cijeloj zemlji, a usporedno s trgovinom i vlastitu proizvodnju namještaja i tekstilnih proizvoda. U turizam je ušao kroz hotelski kompleks “Eko-Fis” na Vlašiću. Ukupan promet njegove kompanije u prosjeku je oko 307 miliona maraka godišnje, a zapošljava oko 3.000 radnika.
Među najvećim proizvodnim firmama u privatnom vlasništvu mora se spomenuti i Bekto-Precisa koja je posljednjih godina izrasla u svjetskog giganta u oblasti proizvodnje visokosofisticiranih industrijskih alata za plastiku i obojene metale, kao i kombinaciju metal-plastika, ali i mnogobrojnih proizvoda koji se brizgaju od plastike.
Porodična kompanija u vlasništvu Redže i Enise Bekto prošle godine je ostvarila prihode od 41 milion maraka, po čemu je lider goraždanske industrije. Vlasnici su i kompanija u Austriji i Njemačkoj.
Ovdje treba spomenuti i Anđelka Leku, porijeklom Gruđanina, koji drži niz hotela, restorana i prodajnih centara u Hrvatskoj, između ostalih i zagrebački Sheraton i Westin čije se bogatstvo procjenjuje na blizu 60 miliona eura.
Vlasnik Primorke, hercegovački poduzetnik Marijan Primorac, zaradio je oko 60 miliona eura što ga također svrstava među najbogatije u Hrvatskoj.
Među najbogatijim ljudima u Hrvatskoj je Mirko Grbešić, vlasnik Kandita, Maraske i Brodomerkura i širokobriješkog Mepasa koji je težak oko 30 miliona eura.
