Uvidjajući da su oko organizacije unazad nedjelju dana učinjeni veliki propusti i da je sve uradjeno na brzinu, te da već postoje velike primjedbe oko raspodjele vladinih sredstava od 25 hiljada eura, a te primjedbe iznose neka renomirana bošnjačka udruženja na Kosovu, ovim putem se distanciram od manipulatora i improvizatora sa bošnjačkom voljom na Kosovu i svebošnjačkim interesima koje izgleda pojedinci narušavaju bolje nego bošnjački neprijatelji.
Takodjer podsjećam 50-60 bošnjačkih renomiranih aktivista u zemlji i inostranstvu, na moj prijedlog organizacije i organizacionog odbora s kraja avgusta mjeseca, a koji sam smatrao jedinim mogućim kopromisom u datoj političkoj i drugoj situaciji u Bošnjaka Kosova.
Prijedlog nije prihvaćen od druge dvije poslanice u Skupštini Kosova, a on je zapravo predvidjao prihvatanje odgovornosti oko dešavanja uz Dan Bošnjaka od nas troje izabranih, jer smo mi nosioci institucionalnog legaliteta i legitimiteta u ime bošnjačke zajednice na Kosovu.
Na žalost, u medjuvremenu je nedovoljno studioznim potezom ministra bez portfelja, bez ikakvih širih konsultacija, upkos mom ponovljenom stavu u pismenoj formi rukovostvu DSB, te kasnijim njegovim izborom nekakvih “odbora” radi formalnog zadovoljenja zahtjeva iz odluke vlade uz dodjelu sredstava, Bošnjaci Kosova su ponovo gurnuti u “sivoj zoni” koja će, kao i prošle godine uz Dan Bošnjaka, odnosno vjerovatno mnogo gore, više podjeliti političke i NVO predstavnike ovog naroda nego sto će ih zbližiti uz Dan Bošnjaka.
Jos je veća šteta što se u javnosti salje “slika” sa “centralnih akademija” (slučaj od prošle godine, a ni u prethodne dvije nije bilo mnogo bolje) koja, ipak, nije odraz Bošnjaka Kosova.
Poručujem Bošnjacima Kosova dobre volje, pogotovo onima koji su nacionalno svijesni, da, kao i uvijek do sada i ovoga puta – pravi praznik Bošnjaka – kao i drugi praznici svih judi – nije u par eura ili u “prodavanju ćalama” okolo, već u svijesti, srčanom osjećaju i predanom radu za dobrobit svih nas.
Bošnjaci Kosova će sigurno ići dalje i napredovati u svim sferama, pa i u onoj institucionalnoj nadgradnji na Kosovu, jer smo svih ovih mjeseci unazad jasno i glasno pokrenuli u Skupštini, pred premijerom i pred nekim ministrima naša nerealizirana prava u obrazovanju na bosanskom jeziku, u decentralizaciji, u malom broju zaposlenih u administraciji, itd., nudeći paralelno moguća rješenja tih problema.
Bez obzira na čestu usamljenost u tom otvorenom zahtjevanju, već je vidljivo da se dosta od toga što je pokrenuto, sprovodi u institucijama.
Možda je još jedan od pozitvnih pokazatelja u kretanju ka boljem, iskazan jasni interes kod medjunarodnog faktora, odnosno ambasade zapadnih zemalja, jer su i oni konačno dobili jasnu sliku bošnjačkih problema i ponude realnih rješenja.
Dakle, riječ je o radu i neradu. Shvatanju odgovornosti i preuzete obaveze predstavljanja naroda, ili farsi onih drugih koji jedno govore narodu a drugo (uglavnom za sebe) traže u institucijama…
Radnici se uvijek trude da nešto korisno urade pa makar bio i trun dobra za sve, neradnici će uvijek trošiti tudje.
Isto će biti i ove godine uz Dan Bošnjaka – poješće ova druga “tajfa” i ovih 25 hiljada eura vladinig para i još će se na kraju posvadjati oko podnošenja računa i žaliti što nije bilo još malo više para.
Svi mi ostali koji smo zapravo najviše, idemo dalje – svako svojim poslom i svojim putem koji je jasan za sve koji oči i pamet imaju.
Selamiim sve dodre Bošnjake i dobre ljude.
