Mentor, umjesto da odmara, sa svojim drugom Slavišom Stojanovićem, po hladnom i kišovitom vremenu, prenosi burad punu mesa, pirinča, krompira i druge hrane, teške i po 30-40 kilograma. Nakon što prikupe hranu Mentor i Slaviša kreću ka Gračanici gdje ih čeka dječak Blagoje koji im pomaže da donijetu hranu preko njive zasađene kukuruzom prenesu do skloništa. Stotine pasa, mokri od kiše, na miris svježe hrane reaguje radosnim lavežom.
Volonterski rad
“Većina ovih pasa, njih oko 350, je iz opštine Priština. Ali, nakon što su prekinute donacije našoj organizaciji bili smo prinuđeni da posao nastavimo dobrovoljno. Ovo je sada peti mjesec i primorani smo da sve pse iz Prištine skupimo u sklonište u Gračanici”, kaže Mentori za Anadoliju.
On je kazao kako nemaju novca za benzin, automobil i da rade bez plate, ali da to nije važno.
“Prosto ne možemo da guramo na silu ono čime bi trebalo da se bavi društvo, a ne samo grupa individua”, ističe Mentor.
Mentoru i Slaviši malim donacijama pomažu ljudi dobre volje, kojima su oni jako zahvalni, a hrana se prikuplja u kasarni “Adem Jashari”, na radilištu jedne kompanije i po restoranima i hotelima u Prištini.
Nakon što je psima podelio hranu pridružio nam se i Mentorov drug, Slaviša koji kaže da je slonište za pse u Gračanici otvoreno prije dve godine.
“Počeo sam tako što sam se brinuo za nekoliko pasa u mojoj šupi. Tokom tog vremena kontrolisali su me i ocenili su moj rad. Kasnije sam osnovao sklonište. To je za dobro opštine Gračanica, koja ima 18 sela. Prema mojoj evidenciji uspeo sam da oko 80-90 posto ulica Gračanice i okolnih sela očistim. Devedeset posto pasa ovde je sterilisano. Dakle, mi radimo dobro, ali imamo problema sa sredstvima. Nemamo ih”, žali se Slaviša.
On kaže da njemu opština Gračanica za plate daje oko 1.000 eura. S tim novcem on plaća 100 eura za mjesečnu kiriju za sklonište, po 150 eura za plate za tri radnika, dok za skupljanje hrane po Prištini troši benzin u vrijednosti oko 300 eura mjesečno.
“Trebaju nam kućice, uniforme, alatke za hvatanje pasa, čizme zato što dolazi zima. Ali, najvažnije su kućice, što više kako bi smo ih smestili unutra. Vidite kakva je kiša, a psi su napolju”, napominje Slaviša.
Njegovo sklonište je predviđeno za maksimalno 150 pasa, što bi za Gračanicu bilo dovoljno, ali ne i za pse koji dolaze iz Prištine. Mentor je u dilemi kako da nastavi dalje zato što u skloništu u Gračanici nema mjesta za pse iz Prištine. On ima na raspolaganju dvije opcije ili da pse pusti ili da svojim sredstvima izgradi sklonište.
Kosovo nema statistiku o psima lutalicama
Na Kosovu trenutno ne postoji statistika o broju pasa lutalica. Prije dvije godine nevladina organizacija Sklonište za pse i mačke Južnog Kosova (SQMKJ) je saopštila da na Kosovu ima od 50.000 do 70.000 pasa lutalica. Istovremeno, Florim Ferati, menadžer “Kosovskog centra za tretman i smještaj pasa lutalica” izneo je podatak da broj pasa lutalica ide i do 200.000.
Skupština opštine Priština se nakon rata suočila sa puno žalbi na pse lutalice i u pokušaju da rješi to pitanje zajedno sa domaćim i inostranim organizacijama koje se bave tim pitanjem, radi na izradi pravilnika o tretmanu pasa lutalica i držanju pasa po kućama. Taj pravilnik bi uskoro trebao da dođe na glasanje u opštinsku skupštinu.
Ranije su psi lutalice ubijani, što je kritikovala međunarodna zajednica. Ipak, veliki broj pasa lutalica na ulicama Prištine predstavlja opasnost po građane. Prema evrospkim standardima taj problem se rješava hvatanjem, sterilizacijom, vakcinacijom, liječenjem i programima smještaja.
Mentorov san da osnuje sklonište za pse lutalice mogao bi lako da se realizuje zato što posao kojim se on i njegov drug Slaviša bave, pozitivno ocjenjuju ljubitelji pasa. Jedan od njih je i Arbër Arifi iz telekomunikacione kompanije, koji se ubraja među najuspješnije poslovne ljude na Kosovu.
Arbër Arifi je i sam vlasnik psa s imenom Toto. On je prošle nedjelje svojim sredstvima platio liječenje psa kome je auto pregazio nogu.
Arifi je u razgovoru izrazio spremnost da pomogne u realizaciji Mentorovog sna kako bi i Priština dobila sklonište za pse lutalice. On predlaže kupovinu kontejnera koji bi se pretvorio u ambulantu sa svom neophodnom opremom za tretman i liječenje pasa lutalica. Prema riječima Arifija tri Prištinca, koji studiraju medicinu u Londonu, poslala su pomoć u vidu hrane skloništu u Gračanici i izrazila su spremnost da na Kosovu dobrovoljno odrade praksu liječeći pse lutalice.
Iako na Kosovu nema kvalitetne institucionalne podrške, ne nedostaje ljubav prema psima. Posao koji rade Mentor Gashi i Slaviša Stojanović dotakla je srca savjesnih građana Prištine i Gračanice. Zato su velike šanse da ljubav prema psima, koja je spojila jednog Albanca i jednog Srbina, okupi i mnogo drugih ljudi dobre volje koji žele da pomognu osnivanju modernog skloništa za “najvejrnije čovjekove prijatelje”.
