Pri koncipiraju globalne strukture knjige autor je vodio računa da ona po svom sadržaju i načinu izlaganja osnovnih postavki i problema u oblasti menadžmenta turizma slijedi brojne renomirane monografije sličnog karaktera. Korisnicima monografije se na jedan literarno jednostavan način izlažu osnovni teorijski koncepti i pružaju praktična rješenja u pogledu razvoja turizma. Cilj autora je bio da se u uslovima koji karakteriziraju današnja tržišta i modernih trendova u razvoju turističke „industrije“ u svijetu, posebno potencira pitanje menađžerskih kompetencija i očuvanja životne sredine, kao nezaobilaznih zahtjeva kojih kvalitetna turistička ponuda i održivi turistički razvoj mora zadovoljiti.
U cilju postizanja ovako definiranog zadatka kompletna materija monografije, izuzimajući uvod, kraći predgovor i izvod iz recenzije, sadržaj, spisak korištene literature i interpretaciju dobivenih rezultata, je podijeljena u VIII zasebnih, ali međusobno komplementarnih poglavlja.
1. Položaj i veličina regije Gore,
2. Analiza postojećeg stanja,
3. Prirodni potencijal kao faktor turizma,
3. Stanovništvo kao faktor razvoja turizma,
5. Kulturna baština kao faktor razvoja turizma,
6. Infrastruktura i turizam,
7. Stanje, zaštita i unapređenje životne sredine i
8. Uloga menadžmenta u procesu razvoja turizma.
Striktno poštivanje svih metodoloških, stručnih i naučnih principa karakterizira monografiju „Gora kao turistička destinacija“, autora Šerifa Age. Pošto monografija predstavlja korigiranu i donekle dopunjenu verziju master rada koji je prije dvije godine branjen na Departmanu za ekonomske nauke IUNP, osjećam potrebu da kao profesor tog Univerziteta iznesem vlastiti stav o samoj monografiji i njenoj upotrebnoj vrijednosti. Kad kažem upotrebnoj vrijednosti mislim na mogućnost korištenja njenih rezultata pri eventualnom kreiranju strategije razvoja prostora koji je predmet njenog razmatranja.
Sa stručnog i naučnog aspekta prigovora i kritika bilo koje vrsta može bili jako mnogo ili ih uopće nemože biti. Sve to zavisi od ugla i perspektive promatranja. U metodološkom smislu autor polazi od jasnog definiranja postojeće strategijske pozicije regije Gora, sa kompletnom i kompleksnom analizom svih onih faktora koji je determiniraju. Primjenjujući jedan takav pristup njen autor dimenzionira strukturu turističkog proizvoda i definira ciljeve jednog ovakvog strategijskog opredjeljenja. Imao sam prilike, s obzirom da sam član uređivačkog kolegija „Ekonomskih izazova“ da detaljno analiziram i jedan njegov stručni rad, koji je dobio povoljnu recenziju od strane renomiranih recenzenata i objavljen u ovom cijenjenom časopisu. Rad je umnogome komplementaran sa monografijom koju mi danas promoviramo i ukazuje na visoke kompetencije autora u ovoj oblasti.
Detalja analiza prirodnih i antropogenih faktora i demografskog potencijala čini osnovicu strategijskog razmišnjanja o fenomenu razvoja turizma i tretiranja turističke ponude kao promotora razvoja neke regije. Ali raspoloživost ovih faktora čini, što bi matematičari rekli, samo potreban ali ne i dovoljan uslov. Prirodni faktori, pogodna konfiguracija terena, pejzažne ljepote, riječni tokovi i jezera, povoljni klimatski uslovi, bogata flora i fauna i sl. nisu rezultat čovjekove aktivnosti. Oni su, što bi vjernici islamske provenijencije rekli, dar Svevišnjeg Allaha dž.š. i podanici islama su u obavezi da ih kao i ostale faktore proizvodnje efikasno koriste u cilju postizanja prosperiteta i blagostanja i na ovom i na onom svijetu. Moderna ekonomska teorija preferira efikasnost, sve dotle dok ekonomski razvoj ne ugrozi prirodnu okolinu. Tih resursa je bilo i prije deset, pedeset, stotinu godina, bilo ih je u istom ili možda malo modificiranom obliku i prije hiljadu, desetine hiljada… od kad je svijeta i vijeka. I ljudi je bilo, bilo je i kapitala u većoj ili manjoj mjeri. Nedostajalo je nešto što je trebalo da sve te faktore (prirodne, biološke i fizički kapital) objedini u jednu funkcionalnu cjelinu. Nedostajao je, dakle, menadžment, odnosno poduzetništvo kao resurs bez kojeg se ni proizvodi, ni usluge u vremenu u kome živimo ne mogu kreirati. Sve je faktore nužno kombinirati, njihove sposobnosti ojačati, izazove sredine iskoristiti i ostvariti na bazi svega toga strategijsku viziju, kao željeno stanje kome treba težiti.
U fokusu svoga interesiranja autor je želio kreirati takvu kombinaciju turističkog miksa (zimski, ljetni, sportsko-rekreativni, planinarski, manifestacioni, ekskurzioni, tranzitni, ruralni, lovno-ribolovni, zdravstveni turizam) koji bi od Gore napravio neku kopiju Švicarskih Alpa, makedonske Popove Šapke, bosanske Jahorine ili srbijanskog Kopaonika. Svih preduvjeta ima, „osim“ kvalitetnog turističkog menadžmenta, infrastrukturnih i telekomunikacijskih pogodnosti i podrške Vlade. A sve dok ovoga nema, projekt Gore kao turističke destinacije i okosnice razvoja regije će ostati „oaza lijepih želja“ i jedna „obećana zemlja“ kojoj se ne može ni prići, a kamoli ostvariti.
Još dva druga aspekta ovog projekta su značajna. Riječ je o njegovoj nacionalnoj i strateškoj dimenziji. Kao projekt od nacionalnog značaja on bi trebao, ne samo da ublaži razorne dimenzije depopulacije ovoga prostora, već i da kreira privredni i ekonomski ambijent za njegovo naseljavanje autohtonim stanovništvom koje je rasijano po cijelom Balkanu i Evropi. Strateška dimenzija uvažava njegovu dugoročnost i primjenu etapnog modela njegove implementacije. Vrijeme realizacije ovih projekata je izuzetno dugo, ali odsustvo bilo kakvih aktivnosti u pogledu stvaranja infrastrukturnih pretpostavki i uslova da Gora postane tranzitna destinacija mogu biti kobne ne samo za prosperitet, nego i osiguranje osnovnih pretpostavki za dostojan život na ovom prostoru.
Prof. Dr Mehmed Meta
Departman za ekonomske nauke
Internacionalni univerzitet u Novom Pazaru
