Bajram
Bajram dolazi, nije nam često.
Radosno se slavi i u moje rodno mjesto.
Svako čisti ulice, kuće svoje i sve se sprema
Pomaže se svima i onome ko za taj dan nema.
Na sve strane prave se kolači, baklave i hurmašice.
Kako su vrijedne svih tih dana naše domaćice.
A vesela dječica u rukama svojim drže male “najlone”,
Čestitajući Bajram dobivaju bonbone.
Majka sva radosna srećan Bajram sine?
Stobom majko, ako Bog da i sljedeće godine
Našoj familiji,komšijama, prijateljima i njima
Nek nam svaki Bajram uvijek bude u rahatluku svima.
***
Idi sokole
Raširio si krila Sokole u tvojim visinama,
Kako je lijepo vidjeti te u našim planinama.
Vinuo si se iznad Župe moje,
Pored nas tu je i mjesto tvoje.
Dok tvoj lijet traje u plavetnilo neba,
Pitam se, da li mojoj majci nešto treba.
Ostala nam je sama, nije da smo tako htjeli,
Žali majka što smo joj otišli u svijet bijeli.
Posjeti je Sokole, možda stobom razgovara,
Žalimo je mi mnogo iako je stara.
Možda se ponekad na nas ljuti.
Poslušaj šta ona kaže,strpi se i čuti.
Idi moj Sokole, idi iz ove moje Župe.
Idi gdje je bolji život, tamo nek te upute.
Kaže majka, tamo doživi godinu stotu,
Bolje će ti biti u zapadnu Evropu.
Piše: Ramadan Zulji-Čiko
