U Njemačkoj je tokom 2018. godine podnijeto ukupno 50.514 zahtjeva za priznanje inozemnih diploma o stručnoj kvalifikaciji. Najviše njih iz Sirije – 6.498, na drugom mjestu je Bosna i Hercegovina sa 4.392, a na trećem – Srbija s 3.291 zahtjevom, piše Deutsche Welle.
Na listi prednjače zemlje koje su izvan Evropske unije. Slijede Poljska i Rumunjska, potom ponovo zemlja izvan EU, Filipini, a poslije Ukrajine, Albanije i Rusije dolazi Hrvatska s 1.251 zahtjevom.
Put do vize
Najveći broj državljana s Balkana ima srednje kvalifikacije, dakle nema diplomu visoke škole, nego je uglavnom riječ o diplomama neke zanatske škole, pokazuju podaci Njemačkog instituta za ekonomiju.
Osim toga, jedan od uvjeta je dobro poznavanje njemačkog jezika: u nekim područjima je dovoljno znati osnove jezika, za zapošljavanje je potreban nivo B1, a za mjesto u obrazovanju B2.
Stariji od 45 godina će još u svojoj domovini morati dokazati da su dovoljno uplaćivali u penziono osiguranje. To je jedna mogućnost. Druga je da na novom radnom mjestu u Njemačkoj zarađuju najmanje 3.600 eura bruto. Pozadina ove mjere je da se zbog novog zakona o useljavanju ne dogodi da stariji od 45 godina dolaze u Njemačku i već poslije nekoliko godina padnu na teret njemačkog socijalnog sustava.
Pravila za starije od 45 godina
Procedura oko izdavanja vize i dalje nije kratka, uprkos stavu Ministarstva vanjskih poslova Njemačke da je olakšan postupak stjecanja boravišne dozvole u toj zemlji, za državljane zemalja zapadnog Balkana. Naime, zahtjev za vizu sa svim potrebnim dokumentima i potvrdom poslodavca, kandidat mora podnijeti u njemačkom predstavništvu u svojoj zemlji.
Deutsche Welle navodi da se dokumenti potom provjeravaju i to može potrajati – bez obzira na to što već gotovo dvije godine nije potrebna preliminarna suglasnost njemačke Agencije za rad.
Posebno je kada su u pitanju fakultetske diplome potrebno voditi računa o razlici između “nošenja akademske titule” i potpunog priznanja diplome. Priznanje diplome podrazumijeva da se ona tretira jednako kao diploma njemačkog univerziteta i to nije laka procedura posebno kada je riječ o društvenim znanostima.
“Nošenje akademske titule” je, ipak moguće, tako što se pored naziva titule u zagradi obavezno upisuje ime grada gdje je sjedište dotičnog sveučilišta. To znači da nije potrebno izjednačavanje nivoa akademskog znanja, ali i da njemačka država ne odgovara za kvalitetu diplome; na poslodavcima je da odluče hoće li i pod kojim uvjetima zaposliti takve stručnjake (npr. ukoliko se radi o ljekarima).
