Prije 100 godina potpisan je tajni sporazum poznat pod imenom Sykes-Picot, kojim je dogovorena podjela teritorije Osmanskog carstva, koje je bilo pred padom. U stvaranju sporazuma aktivno je učestvovala i tadašnja carska Rusija. Manje poznata činjenica je da su završni detalji sporazuma Sykes-Picot definirani u tadašnjeg glavnom gradu carske Rusije, Sankt Peterburgu.
Već se nazirao kraj Prvog svjetskog rata te su ministri vanjskih poslova carske Rusije Sergej Sazonov, britanski diplomata Mark Sykes i francuski Francois Georges Picot u proljeće 1916. godine usaglasili završne detalje sporazuma o podjeli teritorije Osmanskog carstva, koje se tada počelo ubrzano urušavati.
“Rusija je sebe smatrala nasljednicom Bizantijske imperije i cilj je bio vratiti kontrolu nad Konstantinopoljom [današnji Istanbul] i tjesnacima Bosfor i Dardaneli, čime bi se otvorio put ruskoj pomorskoj floti prema Sredozemlju. To je osnovni razlog zbog kojeg je Rusija podržala sporazum Sykes-Picot”, rekao je historičar Omar al-Shair.
Historijski dokumenti iz arhiva carske diplomatije pokazuju rusku saglasnost za britansko-francusku podjelu regije Bliskog istoka. Zauzvrat je Rusiji obećana kontrola nad sjevernim dijelovima Osmanskog carstva, među kojima su današnja Armenija, dijelovi Turske s kurdskom većinom, kao i neometan pristup Istanbulu s pripadajućim moreuzima.
Ruski ustupci Turskoj
U jesen 1917. godine na vlast u Rusiji su došli boljševici te je ta komunistička zemlja utonula u krvavi građanski rat i glad. Zbog toga je godinu kasnije bila prisiljena potpisati mirovni sporazum u Brestu, čime se odrekla bilo kakvih zahtjeva za ostacima Osmanskog carstva, obećanim joj prema Sykes-Picot sporazumu.
“Boljševička Rusija je odbijala kolonizaciju kao princip, stoga je i javno objavljen Sykes-Picot [sporazum]. Kasnije, u doba [Mustafe Kemala] Ataturka, Turska je od Rusije dobila mnoge stvari i ustupke”, kaže Vitalij Naumkin, direktor Orijentalnog instituta u Moskvi.
Stotinu godina je prošlo od dogovora Sazonov-Sykes-Picot. Period je to u kojem su se mijenjale karte Rusije, Evrope i Bliskog istoka. Danas ruski avioni bombardiraju sirijska sela i gradove, a ruski vrh postavlja uslove u regiji u kojoj prije jednog vijeka nisu imali nikakvih interesa. Aktivno koriste američku i zapadnu suzdržanost i oklijevanje kada je riječ o Bliskom istoku.
Stoga se mnogi pitaju pokušava li Putinova Rusija danas nadoknaditi ono što je izgubila iz sporazuma Sazonov-Sykes-Picot?
