Tuzlanski džemati i mahale prepoznatljivi su po svojim mujezinima, koji su oduvijek predstavljali sponu između mještana i džemata.
Mustafa Terzić, mujezin je i predsjednik džematskog odbora Vikaljske džamije u tuzlanskom naselju Mosnik. Priča nam da potiče iz ugledne vjerske porodice, u kojoj je ramazan uvijek bio rado viđen gost, koji se dočekivao s posebnom radošću.
– Moj djed je bio hafiz, a moj otac godinama je bio glavni imam u džamiji u Gornjoj Tuzli, tako da sam od malih nogu posvećen vjeri, te se trudim da u svakodnevnom životu živim po vjerskim propisima i načelima – priča nam Terzić.
Kaže da i danas rado evocira uspomene na ramazane iz perioda kada je bio dijete i kada se unaprijed nekoliko mjeseci znao radovati dolasku mubarek mjeseca.
– Kao najmlađi od sedmero djece u porodici pamtim da sam svake večeri bio zadužen da idem po lepine u mahalsku pekaru iz koje se miris širio sve do kuće u kojoj sam živio s porodicom. Ramazani su prije nekako, sjećam se, imali više duše i bili su bolji, nego što je to danas. Danas je sve nekako užurbano, nikako čovjek da uspori tempo, a morao bi. Valjda je takav vakat došo – kaže Terzić.
Ističe da postoji velika razlika između ramazana u vrijeme kada je on bio momak i ovih današnjih.
– Ujutro kada je sehur u svim kućama po mahalama bilo je upaljeno svjetlo, jer su cijele porodice ustajale na sehur. Rijetko da se po mahalama mogla vidjeti kuća, a da u njoj ranom zorom nije gorilo svjetlo. Sjećam se da sam kao dijete, kada bih nekoga u mahali vidio kako tokom dana nešto jede, odmah otrčao svome babi i ispričao mu to. Babo je odmah znao ko su ti ljudi, jer je većina ljudi postila – rekao je Terzić.
Prije tri godine išao je na hadž. Kaže da je odlazak na hadž još više i snažnije učvrstio njegovo vjerovanje i dodatno osnažilo odnos prema islamu.
– Odlazak na hadž za mene je predstavljalo nešto najbitnije i najznačajnije u mom životu. Kao da se čovjek ponovo rodi. Obavljeni hadž svakog vjernika dodatno osnaži, da mu dodatnu snagu da se nosi i izdrži sa ovozemaljskim problemima. Učvrsti iman, posebno kada se zna da je hadž jedna od islamskih dužnosti – kaže hadžija Terzić.
Sjetno napominje da su i prije džamije bile pune vjernika, sa dosta mladih ljudi u prvim safovima. Nedostaju mu nekadašnji običaji nakon obavljenog teravih namaza i izlaska iz džamija.
– Nakon klanjane teravije po izlasku iz džamije uzvikivali su se tekbiri. Po cijelim sokacima i mahalama odjekivao je tekbir, kao melem za uši. Toga danas, na žalost, nema. S obzirom na moje godine, ne mogu, a da ne primjetim, da danas ljudi manje poste, dok se postači manje poštuju. Pa tako po današnjim mahalama i čaršiji tokom dana možemo vidjeti dosta ljudi koji javno jedu – ogorčen je zbog toga Terzić.
Na kraju ponosno govori o grupi mladih ljudi koji se u ovom džematu druže nakon namaza i vode brigu o džamiji i dvorištu.
– Kod nas je svaki dan džamijska avlija čista, imamo mlade divne momke, koji se svakodnevno brinu o čistoći. Tokom ramazana organizujemo zajedničke iftare i sijela. Svake nedjelje organizujemo sedmično druženje i učenje Kur“ana, sa učenjem arapskog pisma – sufare. Srce mi je puno radosti kada u džamiji vidim mlade ljude, koji klanjaju i poste – zaključuje hadžija Terzić.
Izvor: Dnevni Avaz
