Zagrebački Večernji list objavio je transkript razgovora koji su 1999. godine vodili Franjo Tuđman i Vanja Špiljak, sin Mike Špiljka, koji je u to vreme u INA vodio unosne poslove sa naftom.
Njemačka traži Josipa Perkovića upravo zbog sumnji da je pravi razlog ubistva političkog disidenta Stjepana Đurekovića bio što je otkrio da je Vanja Špiljak umješan u razne finansijske malverzacije, a da je naređenje Perkoviću da se ubije Đurekovića dao sam Mika Špiljak.
Iz stenograma koji je do sada bio tajna vidi se da je Tuđman povjeravao Vanji Špiljku da pokrene krajnje povjerljive poslove sa Slobodanom Miloševićem.
O ”slučaju Đureković” Tuđman i Vanja Špiljak nisu progovorili ni riječi. Pola godine prije smrti hrvatskog predsjednika, iz stenograma koji je objavljen, Tuđman se prvo naslušao komplimenata od Špiljkove strane, koji mu je poručio da je cijela njegova porodica srećna što je na čelu Hrvatske.
”Imam potrebu da ti kažem da želim da si što duže na vlasti. Svi smo zadovoljni i srećni sa tobom, ja ću učiniti sve da ti ostaneš što duže ovde, jer je nama, mojim roditeljima, dobro uz tebe”, rekao je Vanja Špiljak Tuđmanu, sa kojim se redovno od devedesetih godina prošlog vijeka sastajao dva puta godišnje.
Tuđman, koji je sa Mikom Špiljkom, jednim od najuticajnijih hrvatskih političara iz vremena komunizma ostao u dobrim odnosima – jer mu je navodno upravo na njegovu intervenciju devedesetih i vraćen pasoš – govorio je Špiljku mlađem o svojoj političkoj ulozi devedesetih: ”Najveća stvar što sam ja spriječio građanski rat, a predlagao sam 1990. u Beogradu konfederaciju, i znajući taj svijet, kurvinski, u kojem jesmo i znajući to da u stvarnoj konfederaciji, gdje bi Hrvatska bila svoja, da bismo imali i ekonomskih razloga”.
Vanja Špiljak je Tuđmanu kazao da je KOS kontrolisao sve poslove oko oružja i nafte i da su stalno bili i u INA, gdje je mladi Špiljak radio. A onda su prešli na biznis.
Prvo je Tuđman pitao Vanju Špiljka kako je zdravlje Slobodana Miloševića, sa kojim se ovaj sastajao zbog raznih poslova, prije svega oko isporuke industrijske opreme hrvatskih firmi Srbiji, u zamjenu za električniu energiju.
Špiljak je rekao Tuđmanu: ”Imam, ja vjerujem, jednu fenomenalnu ideju, došlo je do kraja, pitam te za tvoj politički stav i saglasnost i tvoje mišljenje, a ako mi kažeš da ne ide, neću dalje da se petljam, mada mislim da bi ideja bila odlična. To je posao koji smo radili godinu i po dana i sad smo došli do kraja. Naime, radi se o jednoj isporuci u Srbiji, kontra iz Srbije k nama, a to je – tamo postoje velike termoelektrane Obrenovac, Kolubara, Đerdap i sve drugo i to je sve rađeno s opremom koja je naša, hrvatska, iz “Končara”, prije svega “Končar”. I drugo, postoji tamo, isto je rađeno kod nas, a to su dizel lokomotive koje su rađene kod nas u “Končaru”, po američkoj licenci prije 20-ak godina. One su u kritičnoj fazi, njima fali rezervnih dijelova. To je nešto što postoji i mi bismo mogli izvesti oko 200 milijuna dolara u naredne tri godine. Oni ne mogu platiti, para nemaju”.
Špiljak kaže da se radi o izvozu ”teškom” 200 do 250 miliona dolara. Direktor ”Končara” Darinko Bago i Špiljak već su posjetili Obrenovac, Kolubaru.
”Sve smo završili. Đerdap i njihov ŽTP, i njima treba puno naše opreme jer ne mogu da pokrenu lokomotive, stoje, a mogu vrlo brzo, kad bi to dobili. “Končar” bi imao zaposlenost u tri smjene, tri šihte bi radio”, kaže Špiljak.
Tuđman odgovara da bi trebalo prisiliti i Beograd ”da skine Prevlaku”. ”To i zbog Crnogoraca, još uvijek postavljaju to da je to teritorijalno pitanje, bezbjednosno pitanje itd. Ako to skinemo, to su poslovi…”, zaključuje Franja Tuđman.
”Ako bi mi ti dao saglasnost, ja bi za jedno dvadesetak dana skočio do Beograda, tražio Miloševića da me primi, ja njega znam dok sam bio potpredsjednik, direktor INA, a on direktor “Tehnogasa”, i mi smo lepo trgovali. Moliću da me primi i tražiću od njega to. Njima je veoma, veoma teško, samo ipak sam morao početi od nas, a prvo pitam tebe za saglasnost”, kazao je Špiljak.
Tuđman je odgovorio da je upravo u toku uspostavjanje konzularnih odnosa Hrvatske i Srbije, i dao je zeleno svjetlo da se krene u poslove sa Srbijom. Nekoliko sedmica kasnije Vanja Špiljak je izvjestio Tuđmana da Slobodan Milošević pristaje na dogovor oko Prevlake. Ali, brzo nakon toga zdravstveno se stanje Franje Tuđmana naglo pogoršalo.
