Živeo je brzo, karijera mu je vrtoglavo išla napred, a onda je zaustavljena u jednoj kobnoj sekundi.
Ekipa srbijanskog „Blica” je posjetila Draganovu kuću u Zemunu, u kojoj ih je sačekao njegov brat Goran sa porodicom.
A iznad kreveta uspomena iz igračkih dana, dvije slike, jedna u reprezentativnom dresu, a druga u njegovim omiljenim crno-belim bojama.
– Evo, u ovoj sobi smo odrasli, ovaj deo nam je bio omiljen za „šibanje“ – prisjetio se brat Goran neprocejnjivih trenutaka provedenih s Draganom. Bio je veoma brz, energičan, kako je brzo igrački napredovao, tako je brzo i otišao od nas.
Navijači Partizana Mancea nikada neće zaboraviti.
– To izgleda nije moguće. Danas klinci takoreći znaju više o njegovom životu od mene. I stadion su htijeli da nazovu po njemu, ali zbog sponzora nije bilo moguće – kaže Goran Mance.
Ista soba
– Ovde smo mi odrasli, tu smo proveli detinjstvo i igrali se kao klinci. Ovo je soba u kojoj je on odrastao i ona se nije menjala od njegove smrti. Tako čuvamo uspomenu na našeg Dragana – sa setom u glasu ispričao je juče rođeni brat Goran.
Poštovanje
Mancea svi pamte kao izuzetnog igrača.
– Dragan je bio izuzetno cenjen i poštovan među navijačima Crvene zvezde iako je na terenu bio njihov ljuti protivnik. Igrao je u to vreme moderan i brz fudbal – kaže njegov nesuđeni kum Veljko Banjac.
Nesreća
Fudbal je bio velika stvar u životu Dragana Mancea. Tog kobnog dana žurio je na trening. Septembar mu je obilježio kratak život. U tom mjesecu se rodio, prešao u Partizan i, nažalost, nastradao. Posljednji gol je dao dva dana prije smrti.
