Isčitavajući raznu islamsku literaturu, a posebno u današnjem vremenu njene ekspanzije, možemo naići na mnoštvo predanja koje autori pripisuju Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., bez ikakve stručne provjere ili kontrole.
Takvih sadržaja imamo na sve strane. Slaba i apokrifna (izmišljena) predanja nekad se citiraju i na pojedinim hutbama, raznim dersovima i predavanjima, a najviše ih ima rasprostranjenih po sufijskim portalima i knjigama koje pišu nedovoljno obrazovani zaljubljenici u tesavvuf, mada za njima ne zaostaju mnogo ni ljubitelji imameta (oni koji negiraju halifat Ebu Bekra, Omera i Osmana, r.a.).
Različiti su uzroci nastanka i širenja takvih predaja. Ovdje nećemo pojašnjavati te uzroke, već s ciljem očuvanja vjerodostojnog sunneta Muhammeda, a.s., napraviti veoma kratak osvrt na literaturu u kojoj ima tih ”hadisa”, te upozoriti na neke.
Islamska ulema odbacila je predanja koja veličaju prednost namaza koji se obavi s kapom i turbanom nad namazom koji neko klanja bez kape ili turbana. Također, odbačena je većina izmišljenih ili jako slabih predaja koje govore o potrebi i efdalnosti učenja isključivo sure Jasin umrlima, te predaje koje veličaju neke posebne ibadete u mjesecu redžepu, poput tzv. Regaib-namaza ili sl.
Sve što upućuje na obraćanje nekom drugom mimo Allaha dž.š. u ibadetu je batil (netačno) i odbačeno. Tu su i nepotrebna predanja o tevessulu, kao i namazi u kojima se na stajanju nakon Fatihe potencira učenje posebne sure više puta, te obavljanje namaza na način koji nije poznat u praksi muslimana niti u fikhu naših ehlussunnetskih imama.
Također, izmišljene su i predaje o abdesnim dovama, Nur i Arsur-rahman dovi, te predaje o vrijednosti svake kur’anske sure. Svima onima koji poznaju upute Poslanika, s.a.v.s., znaju da je on putem svojih hadisa istakao samo fadilete (vrijednosti) nekolicine kur’anskih poglavlja.
Izmišljene su predaje i o imenima tzv. ehlubejtskih imama, te o fadiletima svakog od njih.
Postoji svakako još veliki broj tema i sadržaja koje su obuhvaćene raznim apokrifnim predajama, ali o njima više riječi trebaju dati stručnjaci za tu oblast. Naš cilj je da samo, u ime Allaha, ukažemo i upozorimo na postojanje istih i u našoj sredini i podneblju gdje živimo.
Šejh Jusuf El-Karadawi je u svojim knjigama davao osvrte na neke od apokrifnih hadisa koje egzistiraju među muslimanskim masama, dočim je njegov savremenik i prijatelj šejh Muhammed El-Gazali, komentirao i ukazivao i na one predaje koji prenose razni hatibi i alimi sa muslimanskih minbera diljem islamskog svijeta.
Što se tiče poznatih muhaddisa u svijetu na koje se vraćamo i čije ocjene uzimamo za relevantne, svakako jesu i šejh Albani, te Š. i A. Arnaut.
Na našim prostorima ranije je bilo nekoliko alima koji su ukazivali na izmišljene hadise i govorili o istima. U sadašnjem vremenu, pored prof. Mahmuta Karalića, najveći doprinos očuvanja izvorne Poslaničke predaje i sunneta Muhammeda, a.s., dao je svakako i cijenjeni prof.dr. Šefik Kurdić. Poznata je njegova knjiga ”Apokrifni hadisi”.
Vrlo je zanimljivo vidjeti stavove islamskih učenjaka i njihov osvrt na veliki dio hadiskih predaja koje se nalaze u djelima, nama dobro poznatog, učenjaka Ebu Hamida El-Gazalija, s posebnim osvrtom na njegovo djelo ”Ihja …”.
Naime, pored imama Nevevija, Et-Turtušija, te Kadi Ijada, mnoštvom je onih koji su ukazali na postojanje dosta apokrifnih i neutemeljenih ”hadisa” u djelima imama Gazalije, rahimehullah.
Tu se posebno ističu El-Mazeri, Ebu Bekr b. El-Arebi, Ibnul-Kajjim El-Dževzi, Zehebi, Subki, Ibn Tejmijje, Ibn Kesir, Ebu El-Abbas El-Kabbab, Salih b.Mehdi El-Makbeli, Abdul-Latif El-Hanbeli, Mahmud Šukri El-Alusi, El-Kurtubi, Ibn El-Kattan. Njima su se u ukazivanju na apokrifne predaje kod imama Gazalija pridružili i savremenici Muhammed Nasiruddin El-Albani (već pomenut), te Mahmud Mehdi Istanbuli i mnogi drugi.
Imam Ibn Es-Subki sastavio je jedno čitavo poglavlje u kojem je objedinio sve hadise koji nemaju nikakav lanac prenosilaca, a spominju se u Gazalijevom ”Ihjau …”.
On ističe da ih ukupno u Ihjau ima 943, ne uzimajući u obzir slabe predaje, kojih također ima jako puno. (vidjeti: ”Stavovi uleme o Gazalijevoj knjizi Ihja ulumud-din”, El-Betati, Sarajevo, 2008, str. 17)
Uprkos postojanju velikog broja neispravnih i neprihvatljivih predaja u djelima imama Gazalija, njegova vrijednost se ne umanjuje, bar kad su u pitanju uticaji njegovih djela na oblast etike kod muslimana. Rečeno je : ”Nema djela nakon Ihjaa u oblasti Etike …”, dočim dužnost nam je odbaciti sve navedene apokrifne hadise koje navodi imami Gazali, a koje je davno islamska ulema odbacila.
Neka ovaj moj kratki osvrt na temu apokrifnih hadisa bude mali podsticaj našim muslimanima da vode brigu kad i šta navode, citiraju i vezuju za našeg časnog i čestitog uzora i učitelja – Muhammeda, s.a.v.s.
Autor: Admir Iković