Od Muaza ibn Džebela, radijaAllahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, rekao:
“Procvat Bejtul-Makdisa (Jerusalem) znači (da slijedi) opustjelost Jesriba (Medine), a opustjelost Jesriba znači (da slijedi) događaj velikog okršaja, a veliki okršaj znači (da) slijedi oslobođenje Konsantinopola, a oslobođenje Konstantinopola znači (da slijedi) pojava Dedždžala.” Na to je Muaz ibn Džebel udario po nadkoljenici (ili po ramenu) čovjeka kojem je govorio, te dodao: “Ovo će se desiti, kao što (se dešava da) ti sjediš ovdje.”[1]
Opustjelost Jesriba znači da će Poslanikov grad Medina opustjeti od stanovnika i posjetitelja. U jednoj drugoj predaji stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, rekao: “Veliki okršaj i oslobođenje Konstantinopola i pojava Dedždžala su (desit će se) u sedam mjeseci.” [2]
Događaji koje je spomenuo Allahov Poslanik, sallAllahu aleji ve selem, u ovom hadisu su kazani shodno redoslijedu događanja.
Procvat Bejtul-Makdisa, znači procvat grada Jerusalema, širenjem njegove površine i izgradnjom, te povećanjem broja stanovnika. Kad se to desi, opustjet će Jesrib, Poslanikov grad Medina – prestat će se graditi i ljudi će izgubiti volju da žive njemu. Ovo se čak i danas događa, broj stanovnika Medine se smanjuje, a mnogi se iz nje sele da bi živjeli u drugim mjestima.
U jednom drugom hadisu Allahov Poslanik, sallAlahu alejhi ve selem kazuje sljedeće: “Zaista će Medina biti napuštena kada bude najljepša, tako da će psi ili vukovi doći i mokriti po džamiji i minberu.” Neko je upitao: “Allahov Poslaniče, pa ko će koristiti njene plodove u to vrijeme?” “Zvijeri (koje dolaze da jedu meso), ptice i divlje životinje!” – odgovorit će Poslanik sallAllahu alejhi ve selem.
Procvat Bejtul-Makdisa može značiti i to da će on biti prijestolnica hilafeta pri kraju dunjaluka, kao što je rečeno u hadisu Abdullaha ibn Havale el-Ezedija, koji kazuje: “Poslao nas je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve selem, da lovimo plijen i to hodajući, išli smo i vratili se bez ičega, a odmah je uočio umor na našim licima, pa nam je rekao: “Allahu moj, ne prepusti ih meni, pa da ja budem slab za njih, i ne prepusti ih samima sebi, pa da ne mognu sebi pomoći, i ne prepusti ih ljudima, pa da im ne dadnu prednost nad sobom.
” Potom je stavio ruku na moju glavu, ili je rekao moj potiljak, pa nastavio: “O Ibn Havale, kada vidiš da se hilafet preselio u Svetu zemlju (Jerusalem), tada su blizu zemljotresi, veliki metež, i krupni događaji, a Čas (sudnji) će toga dana biti bliži ljudima nego što je ova moja ruka od tvoje glave.”[2]
Poslanikove, sallAllahu alejhi ve selem, riječi: “Opustjelost Jesriba, pa veliki okršaj i oslobođenje Konstantinopola,” znače da će se, nakon što opusti Medina, desiti sukob između muslimana i kršćana, a nazvan je veliki okršaj (Melhameh kubra) zbog žestine borbe u njemu.
Potom slijedi oslobađanje Konstantinopola, tj. grada Istambula, jednog od najvećih i najljepših gradova današnje Turske. A potom će se pojaviti Dedždžal.