Njemački Savezni ured za migraciju i izbjeglice objavio je prvu reprezentativnu studiju sa ciljem da se stvori što pouzdanija slika pogleda na svijet potražilaca azila u ovoj zemlji. Rezultati su mnoge iznenadili.
Prema podacima Saveznog ureda za migraciju i izbjeglice (BAMF) u Njemačku je 2015. godine došlo 890.000 izjbeglica.
Ove godine ih je – do kraja oktobra – došlo nešto manje od 290.000. Oko 4.500 izbjeglica je obuhvaćeno velikim ispitivanjem koje su sproveli istraživački institut IAB i Njemački institut za ekonomska istraživanja. Izbjeglice su odgovarale na više od 400 pitanja a rezultati ispitivanja koji su ovdje iznijeti tiču se 2.300 ispitanih – toliko njih je obuhvaćeno „prvim krugom” istraživanja.
U drugom djelu studije će biti ispitano još 2.300 osoba i to do kraja ove godine. Ispitivanje se opsežno bavi uzrocima izbeglištva, putem koji su izbjeglice prešle da bi stigle do Njemačke, karakteristikama ličnosti ispitanih, vrijednostima koje neguju, zdravljem, obrazovanjem, znanjem jezika, imovinom i porodičnom situacijom.
Upitane za razloge zbog kojih su izbjeglice napustile svoje zemlje, izbjeglice su mogle da navedu više takvih razloga. 70% njih je navela da je otišla „bježeći pred ratom”, 44% je bilo „direktno progonjeno”. Slijede „loši uslovi života” (39%), „diskriminacija” (38%), „strah od prinudnog regrutovanja” (36%), „opšta ekonomska situacija u zemlji” (32%), i manje zastupljeni, ali ne manje zanimljivi motivi: „članovi moje porodice su već napustili zemlju” (9%), „poslala me je moja porodica” (7%), „htio sam/htjela sam da se pridružim mojoj porodici” (7%), „prijatelji i poznanici su već otišli” (6%) a tu su i nedefinisani „ostali razlozi” (17%). Dvije petine ispitanih je je prije dolaska u Njemačku najmanje tri mjeseca provela u nekoj drugoj zemlji.
Skupo putovanje sa neizvesnim ishodom
Osnovni razlog zbog kojeg su se izbjeglice opredjelile za Njemačku je „poštovanje ljudskih prava” u toj zemlji (73%), slijede „njemački obrazovni sistem” (43%) kao i „osjećanje da smo dobrodošli” (42%). Slijede „državno staranje” (26%), te „ekononomski položaj Njemačke” (24%). Odlazak u zbeg je povezan sa velikim troškovima ali oni bitno zavise od zemlje porjekla. Tako je put do Njemačke prosječno najskuplji za izbjeglice iz Avganistana i Pakistana (12.040 eura) a neznatno povoljniji za one iz Irana, Iraka, Libana i Palestine (11.363 evra). Ilegalan put iz Sirije do Njemačke košta u prosjeku 5.556 eura, a iz zemalja sjeverne Afrike 1.398 eura, Balkana – 1.638 eura. Osim toga, prosječna dužina puta do Njemačke je iznosila 35 dana.
Kada je u pitanju svijetonazor izbjeglica, 92% njih je za ravnopravnost muškaraca i žena (tačno toliki procenat Njemaca je u jednoj prtehodnoj anketi odgovorio na pitanje da li su jednaka prava muškaraca i žena „sastavni dio demokratije”). Ali, 29% izbjeglica smatra za problem situaciju u kojoj žena zarađuje više od muškarca (za razliku od 18% Njemaca koji tako misle). 13% izbjeglica smatra da zakone u državi treba da određuju vjerski vođi, a 96% njih da je najbolje državno uređenje demokratski sistem. 58 odsto ispitanih izbjeglica je završilo deset ili više razreda škole, ili studije.
