Političke krize, demagogija, regionalni sporovi, nacionalizam umjesto suočavanja s prošlošću, korupcija, manipulacije informacijama – neki su od aspekata koji su obilježili 2017. godinu na Zapadnom Balkanu. Čemu se onda nadati u tekućoj godini?
Više stabilokratije ili više demokratije, punija državna kasa ili džepovi građana i penzionera, veći privredni rast i manji javni dug – šta Srbija može očekivati u 2018. godini?
Svi se nadaju, nada posljednja umire, ali najviše što se realno može poželjeti je da ne bude gore nego što je bilo u prošloj godini, kaže politikolog Jovan Komšić.
“Realno gledano, red u naše živote će uneti i zadržati – jer je to već unela – fiskalna i monetarna politika. Stabilnost monete je vrlo značajna za našu svakodnevicu, za projektovanje planova našeg života, za nekakav osećaj kakve-takve stabilnosti i sigurnosti, ako to poredimo sa devedesetim godinama i onom entropijom i haosom koje smo imali tada. Ako je to neka zdrava, zelena grana, kojoj se možemo nadati u 2018. godini, onda će ona verovatno roditi i neke nove, stabilnije, pozicije”, ukazuje Komšić. Detalje ima Branka Trivić u tekstu Više stabilokratije ili više demokratije?
U Bosni i Hercegovini nema pretjeranog optimizma kada su u pitanju očekivanja od 2018. godine. Činjenica da je ova godina izborna, govori da su šanse za napredak male, što ne kriju ni političari. Pokazalo se da je kapacitet za odlučivanje ograničen, da nema političke spremnosti, niti održivih principijelnih koalicija, već se sve temeljilo na interesima.
Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić na duge staze ne vidi perspektivu, sve dok građanima ne dođe do guše. A onda, kada se stvari počnu otimati kontroli, kaže ona, ko zna gdje će nas to odvesti.
“Sposobni i pametni odlaze i ostaju oni koji inače ni o čemu ne razmišljaju i koji će kada ogladne ići, ne više pred institucije, nego že ganjati ove koji su na vlasti. Ne znam da li su oni toga svesni. A onda tu razgovora nema. Onda je pitanje kakve će promene doći, jer puteva će biti samo neće nikoga biti na tim putevima. Promena će biti, ali pitam se samo u kom pravcu. To je i za mene zagonetka”, navodi Svetlana Cenić u priči Dženane Halimović Kako do neophodnih promjena u BiH?
Crna Gora u izbornu 2018. godinu ulazi bez izmjena Zakona o izboru poslanika i odbornika, uprkos upozorenjima iz Evropske unije da bi neusvajanje preporuka Organizacije za evropsku bezbjednost i saradnju, koje se odnose na izborna pravila, moglo da dovede do osporavanja regularnosti već proljećnog glasanja za predsjednika države.
“Ja, nažalost, od vladajućih struktura nijesam vidio spremnost za dijalog. Oni koriste greške opozicije, koja se teško snalazi u dosta složenoj političkoj situaciji i samo pokušavaju naći alibi zašto izborni okvir nije promijenjen. Nama je potreban dijalog i mislim da nevladine organizacije treba da daju veći doprinos da se postigne nekakav kompromis između vlasti i opozicije. A ako ne, onda će nas čekati prilično teško vrijeme i još dublja kriza”, ukazuje analitičar Zlatko Vujović. Pojedinosti ima Dimitrije Jovićević u tekstu Produbljuje se kriza u Crnoj Gori.
Državni prioriteti kao što su ratifikacija Sporazuma o demarkaciji sa Crnom Gorom, vizna liberalizacija, formiranje Vojske Kosova, nastavak i okončanje dijaloga sa Srbijom o normalizaciji odnosa, formiranje Zajednice opština sa srpskom većinom, prioriteti su koji se iz stare prebacuju na 2018. godinu, a oni su nasljeđeni još iz pretprošle.
Agron Bajrami, dobar poznavalac kosovskih prilika, kaže da su svi izgledi da će i 2018. biti slična prošloj, ako ne i ista.
“U 2018. godinu ulazimo sa istim problemima, samo što su tenzije mnogo veće. Ljudi već odavno čekaju na liberalizaciju viza i izgleda da je neće dobiti ni 2018. Mislim da to stvara veće tenzije i veće nestrpljenje među građanima. S druge strane, i političke partije su svake godine sve više spremne na međusobna sukobljavanja”, kaže Bajrami. Detalje ima Amra Zejneli u tekstu Stari problemi za novu godinu.
Godina teškog življenja
Vlada Hrvatske ima blistave najave za 2018. godinu – od stvaranja još bolje klime za ekonomiju do mjera u korist najosjetljivijih. Međutim, iako ekonomski parametri i prognoze nisu loši, analitičari upozoravaju da je krajnje vrijeme za ozbiljne reforme, a pojedini političari upozoravaju da će socijalna država biti sve više ugrožena.
Novinar Frenki Laušić kaže da će ocjena uspješnosti Vlade Andreja Plenkovića u velikoj mjeri zavisiti o uspjehu izlaska Agrokora iz krize, ali da premijer 2018. godinu mora iskoristiti za poteze možda još važnije od Agrokora a koje nije povukao u prošloj godini.
“Koliko god će oči javnosti biti uperene prema Agrokoru, toliko bi trebale biti uperene prema tim strukturnim reformama koje ne bi trebale toliko ići na smanjivanje kvantitete i kvalitete usluga prema građanima, koliko na racionalizaciju sustava. Premijer Plenković je rekao da će ova godina biti godina reformi. Možemo ga držati za riječ, a na tome bi svakako i mediji i javnost trebali inzistirati”, ocjenjuje Laušić u priči Enisa Zebića Blistava obećanja i skepsa građana.
