Nevladini aktivisti, analitičari i političari objašnjavaju za “Zašto?” šta je obilježilo prethodnu godinu u njihovim državama.
Aleksandar Popov, (Direktor Centra za regionalizam, Beograd)
“Ključno pitanje bila je važna regionalna stabilnost i dobri odnosi ali se to nije desilo. Znači, ono što nam je bilo važno to nam se nije desilo, jer smo imali najgore moguće odnose u regionu od devedesetih godina.”
“Dosad je bilo najčešće varničenje na relaciji Beograd – Zagreb i Beograd – Sarajevo, a sad smo imali i novinu da je pooštrena retorika na relaciji Zagreb – Sarajevo, tako da je to nešto što je obiliežilo prošlu godinu. Nažalost, nije pozitivno nego negativno i samo se možemo nadati da ćemo u narednoj godini imati neku temu koja je bila važna i koja je bila pozitivna i koja se ostvarila.”
“Ovdje imamo jednu veliku nepoznanicu a to je što se na region prelila i kriza u Evropskoj uniji i globalna kriza odnosa, a zapravo odnosi se samo dalje komplikuju, s obzirom na to da je i u Americi pobijedila jedna kontroverzna ličnost i dolazi na mjesto predsjednika, da je Rusija sila koja je u nadiranju i da postoje tendencije da će možda biti nešto ponovljeno iz nečega što smo mislili da je davno zaboravljeno, a to je hladni rat i podela na interesne zone tako da to ne može da se ne odrazi na region.”
“Neke velike sile nas već uslovljavaju pa nam čak i govore šta smemo a šta ne smijemo da uradimo, da li oni podržavaju i da li im je po volji što, na primjer, Srbija ide ka Evropskoj uniji, da ne govorimo da NATO pakt po njima ne dolazi u obzir. Ogroman je pritisak na Crnu Goru zato što je na pragu NATO pakta. Tako da će se u idućoj godino samo komplikovati odnosi, a da ne govorimo što je skoro svaka zemlja u regionu unutrašnje nestabilna. Tako da je onda tim lakše da to ima reperkusije i na međusobne odnose.”
Sabina Ćudić (predavač na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju i kantonalna zastupnica, Sarajevo)
“Mislim da je 2016, više nego ijednu poslijeratnu godinu, obilježila jedna brutalna desničarska ideologizacija javog prostora.”
”Sada imamo jednu desničarsku ideologiju u zdravstvu, u predškolskom, osnovno-školskom, možda najporaznije, srednjem obrazovanju i, sada već sasvim sigurno, i na univerzitetima. Mislim da je pred nama izazov demistificirati tu ideologiju koja je militantna, ratnohuškačka i na neki način i dalje rovari po ratnim traumama ljudi 20 godina kasnije.”
Što se tiče predaja aplikacije za pristupanje EU, Čudić smatra da je Bosna i Hercegovina u velikom zakašnjenju u odnosu na susjede kada je u pitanju ispunjavanje uslova za članstvo u EU:
”Ta vrsta uspjeha je kao kada imate dijete koje u školi stalno dobija jedinice i nakon niza pokušaja konačno dobije prolaznu ocjenu. Roditeljima je to uspjeh. Ali malo ko ozbiljan se raduje dvojkama. Bosna i Hercegovina se iz Evropske unije posmatra kao država sa posebnim potrebama kojoj treba sniziti kriterije, jer nije u stanju ispuniti standardne procedure.”
Boris Raonić, (izvršni direktor NVO Građanska alijansa, Podgorica)
“Kada je u pitanju događaj godine u Crnoj Gori, apsolutno nemam dilemu — to je državni udar. Taj događaj je obilježio Crnu Goru na više načina i on se prelio na brojne druge strukture i događaje u Crnoj Gori.”
“Državni udar koji su pokušale određene strukture iz Rusije uz pomoć nacionalističkih struktura u Crnoj Gori je uticao na izbore, na povjerenje u rad Tužilaštva, na sposobnost Tužilaštva, na sposobnost policije.”
“Uticao je i na polarizaciju političke scene koja je nikada veća u višepartijskom sistemu u Crnoj Gori i na žalost u tako ozbiljnoj situaciji mi kao kompletno društvo se nismo postavili na pravi način.”
“Niti je tužilaštvo to dobro iskomuniciralo, niti je međunarodna zajednica dala dovoljnu jaku podršku Crnoj Gori, a ona zna šta je pozadina ove priče, niti je sama vlada dobro iskomunicirala prema onima prema kojima je sada napravljana jedna odgromna polarizacija za koju naprosto ne znam kako će se pravazići.”
“To je nešto što neće obilježiti samo ovu godinu, već vjerovatno i narednu i neke sljedeće. Iz ovakve sitiacije Crna Gora će vrlo teško izaći.”
Driton Selmanaj (politički analitičar u Demokratija Plus, Priština)
“Odlazeću godinu zabiliežili su česti protesti opozicije, te nerješena pitanja demarkacije sa Crnom Gorom, uspostavljanje Zajednice opština sa srpskom većinom, usporeni napredak dijaloga Kosova i Srbije, te napori da se Kosovo oslobodi viznog režima.”
“Sve su ovo naslijeđeni problemi koji su karakterizovali ovu 2016., koje vladajuće strukture nisu uspijele da rješe ni ove godine što je dovelo do velikog razočarenja. I pored toga što postoji velika vladajuća koalicija, ona nije uspijela da rješi važna pitanja za zemlju.”
Odlazeća godina će se pamtiti i po odnosima sa Srpskom listom, političkim predstavnicima kosovskih Srba koji su sada zamrzli svoje učešće u kosovskim institucijama zbog nezadovoljstva na Zakon o Trepči, smatra on, i dodaje da su pozitivna dešavanja ostala su u sjenci velikih nerješenih tema:
“Važna pitanja za život građana Kosova i dalje su u drugom ili trećem redu.“
Pozitivne vijesti uglavnom su mogle da se čuju iz oblasti sporta i kulture, uključujući primanje Kosova u UEFA-u i FIFA-u, prvo olimpijsko zlato džudistkinje Majljinda Kelmendi a film ’Shok’ se našao u konkurenciji za Oskara za strani film.
