ČUVENI FIZIČAR ŠOKIRAO SVIJET: Otkrio je zbog čega još uvijek nismo upoznali vanzemaljce i kada će se to dogoditi…

Svemir je jako veliko mjesto. Ako bismo bili sami u svemiru, bilo bi to strašno traćenje prostora, rekao je Carl Sagan pogađajući bit Fermijevog paradoksa s pitanjem "gdje su svi?"

Ako život na Zemlji nije osobito poseban i jedinstven, gdje su sve izvanzemaljske civilizacije? Predložena su mnoga objašnjenja kako bi se argumentiralo zašto se čini da smo sami u ogromnom svemiru, no niti jedno od njih nije osobito uvjerljivo, a ljudi i dalje tragaju za rješenjem te zagonetke. 

Ako se uzme da svemir postoji nekih 14 milijardi godina, da je nastalo toliko i toliko milijarda zvijezda, s toliko i toliko planeta pogodnih za život, kako je moguće da još nismo imali kontakt s izvanzemaljcima. Postoji li biološko ili sociološko objašnjenje za tako nelogičnu “Veliku šutnju”?

Ruski fizičar Alexander Berezin s Nacionalnog istraživačkog sveučilišta za elektroničku tehnologiju (MIET) ima drugu ideju. Naziva ju rješenjem “Prvo i posljednje” rješenje Fermi paradoksa. U njemu on sugerira da jednom kad neka civilizacija dostigne mogućnosti širenja preko zvijezda, neminovno će izbrisati sve ostale civilizacije, piše IFL Science.

To mračno rješenje ne hipotetizira postojanje zle izvanzemaljske rase, već prije to da nas izvanzemaljci ne primjećuju, a njihova eksponencijalna ekspanzija preko galaksije važnija im je od naše sudbine. 

– Oni nas jednostavno neće primijetiti, kao što građevinske tvrtke ne obraćaju pozornost na mravinjaku na gradilištima – piše Berezin u svom radu.

No, s druge strane on smatra kako i sami razlog zašto ljudi još uvijek postoje je taj da mi zapravo nismo mravi, već smo sami budući uništavači brojnih civilizacija. 

Film Svjetski rat Z | Author: screenshot/youtube

– Ako je takva hipoteza točna, ona znači jednu stvar za našu budućnost, a to je da smo mi prvi koji su stigli u međuzvjezdani stadij i najvjerojatnije ćemo zadnji iz njega otići – objašnjava Berezin.

Berezinovo rješenje paradoksa proizlazi iz nekoliko pojednostavljenja pretpostavki. Na primjer, naša definicija života ovisi o sedam parametara, ali za Berezin je važan samo jedan: rast. Rast je poticaj za širenje izvan planete podrijetla, a ako guranje ka ekspanziji postane dominantna sila, posrnut će bilo koji drugi postojeći život u svemiru. Kolonijalizam i kapitalizam dva su povijesna primjera takvih sila.

Dakle, je li to to? Moramo li ili otići vani, osvojiti ili biti uništeni? Pa, Berezin se nada da nije u pravu. Još jedan zahtjev njegovog rješenja je da se život može naći samo kada je vrlo blizu, a ne na udaljenosti. Dakle, pronalazak izvanzemaljskog života prije nego što smo na putu uništenja mogao bi nas samo učiniti pristojnom civilizacijom.

Godine 2015. pokrenut je sto milijuna dolara vrijedan projekt imena “Breakthrough Listen”. On traži signale koji bi mogli dolaziti od drugih civilizacija. “Prati” više od milijun nama najbližih zvijezda i sto galaksija. Astronomi koriste i neke nove tehnike u potrazi za životom u svemiru. 

Traže zvijezde s neobičnim izbojima energije i svijetla koji možda indiciraju postojanje megastruktura koje su sagradile napredne civilizacije. Posebno ih fascinira zvijezda udaljena 1.300 svjetlosnih godina, imena Tabby's koja pokazuje neobične promjene u jačini svjetlosti koje znanost, barem za sada, ne može objasniti. 

U isto vrijeme astrobiolozi traže dokaze o jednostavnim oblicima života bližima našoj planeti. Mikroorganizmi možda bujaju ispod neplodne površine Marsa. Ili na mjesecima Jupitera ili Saturna, u slanim oceanima vode koji su otkriveni ispod njihovih pokrova od leda.

Saturnov najveći mjesec Titan nema tekuće vode, ali ima mora i rijeke sačinjene od tekućeg metana i etana u kojima, možda, preživljava neki oblik života baziran na ugljikovodiku.

Za sada Fermijev je paradoks neobjašnjen i nerazjašnjen, no tehnološki napredak, nova otkrića u biologiji i kemiji znače da smo sve bliži onome što će, nesumnjivo, biti najveće znanstveno otkriće stoljeća.

Ellen Stofan predviđa kako ćemo dokaze jednostavnog života na Marsu ili na dalekom mjesecu pronaći tijekom sljedećih 10 do 30 godina. No ona misli kako će biti riječ o nečemu poput mikroba ili algi, a ne o podvodnim gradovima u tekućim metanskim jezerima Titana.

Time se pitanje Gdje su svi, zapravo pretvara u ono sofisticirano – Što točno smeta beskonačno puno glupih molekula da se ‘okupe’ i formiraju izobilje inteligentnog života? Razmislite o svim čimbenicima koji su potrebni kako bi se stvorio čovjek.

Prvo je tu iskra života, koju prati stvaranje jednostavnih stanica zatim kompleksnih višestraničnih organizama, tada formiranje organa poput mozga. Ako je inteligencija poput one čovjekove rijetka, znači da je jedan ili neki od tih koraka potpuno nepremostiv. 

Npr. vidljivo je kako na zemlji živi nekoliko milijuna vrsta, no samo je je jedna kreirala civilizaciju, za koju znamo. Relativna tišina svemira ukazuje na neku vrstu “Velikog filtera” koji ograničava stvaranje inteligentnih bića.

Zlokobnije je mišljenje kojeg slijede neki znanstvenici kako se taj Veliki filtar ne nalazi u našoj prošlosti, već u budućnost. Dakle nije inteligentan život rijedak, nego se pojavljuje nekoliko tisuća godina prije nego je, iz tajanstvenih razloga, izbrisan iz postojanja. 

Zadnje iz rubrike

Najnovije na portalu »

Popularno

Facebook

Fotografija dana