RUKATKA ili Grne je posuda napravljena od pečene gline, koja je korišćena za kuhanje jela. Ta glinena posuda – šerpa, obično nije imala poklopac, pa se umjesto poklopca koristila kamena ploča. Riječ je o starinskoj vrsti šerpe u koju se kuhalo varivo, koje je, ruku na srce, imalo puno bolji ukus od ovog današnjeg koje se priprema u rosvaj i drugim sudovima. Ovaj je termin danas skoro zaboravljen zašta se tačno koristio, pa se umjesto za naprijed navedeno, koristi za hranu koja se kuha. Obično se sada kaže: stavljeno je grne s pasuljom / grahom, čime se sa terminom rukatka, poistovjećuje svaka šerpa (od cinke, rosvaja i sl.), a ne ona jedina koja je napravljena od pečene gline.
*CRPULJA ili crepna je vrsta starinske tepsije koja se takođe pravila od pečene gline. Posebna vrsta crpulje u plavsko-gusinskoj ljugi zvala se JEGATKA, koja je na svojoj sredini bila probušena, kako bi mogla da se uz pomoć ožega stavlja i skida sa tagara, prilikom pečenja hljeba. Preko crpulje odnosno jegatke se stavljao užareni sač (metalni poklopac), a svi zajedno (crpulja tj. jegatka sa sačem) stavljali su se na vatru i žaru onoliko vremena koliko je bilo potrebno da se hljeb ispeče. Da li se hljeb ispekao ili ne, provjeravalo se pomoću ožega, sa kojim se prvo ukljanjao sač, a potom bi se ožegom dodirivala kora hljeba, pa ako ožeg ne propadne kroz koru od hljeba, to je značilo da je hljeb pečen, u suprotnom valjalo ga je još malo peći.
* KALJENICA je glinena posuda koja se koristila da se iz nje jede, nakon što bi se hrana skuhala u RUKATKU. I ona je poput RUKATKE pravljena od pečene gline i u stvari je bila vrsta većeg tanjira iz kojeg je jela cijela familija. Iz KALJENICE je hranu uzimalo deset i više članova porodice. Dešavalo se da jedna familija broji 20, 30, 40 ili više clanova. U tom slučaju se moralo koristiti vise od jedne KALJENICE istovremeno.
– Neke novije vrste rukatke, jegatke (crpulje) i kaljenice, mogu se i danas naći u prodaji ili se koriste po restoranima koji praktikuju pripremu hrane na tradicionalne načine. Sarajevo, Prizren, Peć, Novi Pazar ….u tradicionlanom kulinarstvu se posebno izdvajaju. Ugostitelji sa Kosova (Albanci i Goranci), Sandžaklije (Pazarci, Sjeničaci i dr.), pa Bošnjaci sa prostora Bosne i drugi, u puno slučajeva s pravom daju prednost jelu koje se priprema u pomenutim starinskim posudama. Što zbog tradicije, što zbog kvaliteta hrane koja se priprema u njima.
