Prava raja
U Sarajevu ste se, kažete, lako udomaćili
– Ovaj grad doživljavam kao svoj. Oduvijek sam imao lijepo mišljenje o Bosni i Bosancima, a sada je to već preraslo u ljubav. Grad vrlo dobro poznajem, a kada imam vremena, najčešće sjedim u baštama na Baščaršiji.
Šta Vas ovdje najviše privlači?
– Moji prijatelji i, naravno, hrana. Vi Bosanci imate bogatu kuhinju, a ja sam veliki gurman. Također, ne mogu živjeti bez sarajevskih viceva.
Kako je ovih dana na setu serije LZN, ima li umora?
– Kada čovjek radi ono što voli, umor je mala cijena koja se plaća za to. Uživam raditi s Emirom Hadžihafizbegovićem, Mustafom Nadarevićem, osim što je sjajan glumac, divna je osoba, a režiser Elmir Jukić prava je raja. Da ne izdvajam, stvarno su svi odlični.
LZN emitira se i na Kosovu
– Teško mi je malo zato što sam jedini Albanac s Kosova koji posljednjih godina dolazi da igra ovdje. Ali sviđa mi se što su moji sunarodnjaci mogli da me vide u drugom svjetlu i da na neki način spojim dvije kulture. Mentor, lik kojeg glumim, karakter je koji se dosta razlikuje od uloga u pozorištu ili filmovima koje sam snimao na Kosovu.
Kakve su reakcije gledalaca?
– Komentari su pozitivni, iako je serija netitlovana, što predstavlja problem za mlađe generacije. Svejedno, LZN je osvježenje i uvukla se u kosovske porodice.
Publika u BiH imala Vas je priliku gledati i u dvostrukoj ulozi predstave „Majka Tereza svetica tame”…
– Igrali smo u Sarajevu, Banjoj Luci i Mostaru. Ovo je prvo izvođenje u svijetu o životopisu najveće humanitarke svijeta. U ovaj komad uneseno je mnogo emocija, publici se sviđa, osjete našu energiju i to je najljepše što jedan glumac može doživjeti. Igrat ćemo je širom regije.
Četiri kanala
Kako ocjenjujete kulturnu scenu u BiH i na Kosovu?
– Neki od najboljih glumaca na ovim prostorima su porijeklom iz Bosne, a dijelimo i tu strast za filmom, pa je scena dosta slična onoj na Kosovu. Nažalost, kako BiH nije priznala Kosovo, i reciprociteta od vlasti Republike Kosovo te viznog režima, jedan sam od rijetkih glumaca koji rade vani. Udruživanjem glumaca s ovih prostora postigao bi se i više nego dobar uspjeh. U bivšoj Jugoslaviji imali smo neke od najpriznatijih glumaca, a na prvom mjestu je Bekim Fehmiju.
Dakle, na Kosovu se dešava mnogo lijepih stvari, a vijest o njima rijetko se plasira u svijetu. Uglavnom su to neke teške teme
– Kod nas se snima mnogo više serija. Naša državna televizija ima četiri kanala i nedavno je imala pet domaćih serija u isto vrijeme, a i druge televizije su, također, prikazivale našu produkciju. To za jedno mjesto s dva miliona ljudi znači da smo dva koraka ispred drugih. Isto je i kada je film u pitanju.
Kakva je budućnost pozorišne i filmske scene Kosova?
– Imamo dobre reditelje, sposobne glumce i nekoliko ozbiljnih produkcija. Naša vlada je već počela davati sredstva za filmske i pozorišne projekte. Također, po zakonu Kosova, državna televizija dobiva 20 posto od programa privatne produkcije. Kočnica je što nemamo tako dobre scenariste, a ni pozorište nam nije na nivou na kakvom je bilo.
Dok ovo, dok ono
Otkrijte nam i ponešto iz privatnog života
– Gluma je veliki dio mog života, završio sam studij i nedugo zatim počeo raditi i kao profesor. Za sve obaveze koje imam 24 sata je premalo vremena. Kao što vi u Sarajevu kažete: “Dok tamo, dok ovamo – prođe jutro”, “Dok ovo, dok ono – ode dan”. Pretrpan sam obavezama, ali uvijek nađem vremena za kafu s prijateljima.
