Nije reagovala ni na hindi, a u popodnevnim satima sastala se s jednom iranskom porodicom koja je pokušala s njom razgovarati na farsiju, ali ni na taj jezik nije odreagovala.
Danas bi je trebalo da je posjeti gospođa iz Pakistana, tradicionalna muslimanka i izvorna govornica urdua, kojoj bi se djevojčica mogla osjetiti bliskom jer bi izgledom mogla podsjetiti na žene iz njezina kraja, a doći će i govornik jezika paštu koji se govori u Afganistanu.
– Teško je biti siguran je li izostanak reakcije na te jezike posljedica nerazumjevanja ili djetetove blokade. Ona se pri prvom kontaktu s osobama isključi, istrenirano se smješi i pristojno ponaša, ali ne reaguje. Stiče se utisak kao da je uvježbana – kaže Jasna Ćurković Kelava, direktorka Dečijeg doma Zagreb u kojem djevojčica živi posljednjih mjesec dana.
Ostavljena u parku
Podsjetimo, djevojčica, za koju stručnjaci pretpostavljaju da je u dobi između dvije i tri godine, pronađena je početkom oktobra u Velikoj Gorici, u vrijeme kad su prve izbjeglice stigle do Zagreba.
Djevojčicu je zbrinuo sistem Socijalne zaštite a pokrenut je i postupak utvrđivanja njenog identiteta kao i potraga za njenom porodicom.
Do današnjeg dana ni Crveni krst, ni UNHCR, ni ministarstva unutrašnjih i spoljnih poslova nisu pronašli nikakav trag da je iko igdje traži.
Angažovane su osobe koje govore romski, turski i arapski, ali djevojčica nije reagovala na te jezike. Jedinu reakciju pokazala je na izgled i govor 16-godišnjeg dečaka Karima, pakistanskog porekla, koji je većinu života proveo u Pakistanu.
Iako nije ništa govorila, razveselila se kada ga je vidjela, a klimanjem i odmahivanjem glave odgovarala je na njegova pitanja. Dječak je govorio urdu.
– Javlja nam se jako puno ljudi koji žele da pomognu devojčici da pronađe porodicu. Pokušavaćemo da saznamo kojim jezikom govori i kako je završila ovde. Verujemo da se teško otvara tokom prvog susreta pa ćemo neke govornike stranih jezika zamoliti da dođu nekoliko puta kako bi se djevojčica s njima sprijateljila – kaže Ćurković Kelava.
Vrijeme nije saveznik djevojčice i važno je da joj se pomogne što je prije moguće, kaže Maja Sporiš, zamenica ministarke socijalne zaštite i članica Nacionalnog savjeta za izbjeglice.
– Djevojčica je jako mala, brzo uči hrvatski jezik i, u skladu sa svojom dobi, mogla bi vrlo brzo zaboraviti i svoj jezik i porijeklo. Jako nam je važno da se to ne dogodi – kaže Sporiš.
U pronalaženje prevodioca uključile su se i brojne nevladine organizacije, prije svega inicijativa “Are you Syrious?” čija je jedna od inicijatorki Lejla Juranić stupila u kontakt sa asistenticom na Filozofskom fakultetu, koja govori urdu, s kojom je juče posjetila djevojčicu, piše Jutarnji.hr.
