Srbija ima pravo da bude zabrinuta. Međutim, zabrinutost se povećava ako se pitanja guraju pod tepih, ili ako se rješavaju na način na koji se rješavalo pitanje Kosova, kaže bivši glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji. On u intervjuu za Kurir otkriva zašto mu je važna koalicija s Čedomirom Jovanovićem, zašto se DS poslije pregovora o koaliciji naprasno ograđuje od njega i kako tumači „Vučićeve signale“.
Kakav je tačno Vaš odnos sa strankom BDZS?
– Tačno je da je Bošnjačka demokratska zajednica Sandžaka bliska meni, mada nisam ovlašćen da govorim u njihovo ime, ali sam upućen u to što čine.
Šta to znači „bliska Vama“? Pitaju Vas za savjet, predsjednik je Vaš čovjek, ili nešto treće?
– To znači da je stranka nastala na moralnoj i ideološkoj osnovi koju zastupam kroz djelovanje, i vjersko i kulturološko.
Otkud onda koalicija s liberalima Čedomira Jovanovića?
– Imam pozitivan stav prema toj koaliciji jer se time pokazuje sposobnost i zrelost jedne političke organizacije iz Sandžaka, s vrlo jasnom bošnjačkosandžačkom orijentacijom, da pruži ruku političkim faktorima u Beogradu. I Srbija bi trebalo da zahvali Jovanoviću što ima kapacitet da napravi takav korak. Mada, vidim da se Jovanoviću zamjera na toj koaliciji i da se u tom kontekstu pominju moje ime i prezime.
Vaše ime pominjalo se i u DS. Je li se to Vas stide, pa je Zoran Živković pocijepao Kurir samo zato što smo objavili da je bilo razgovora BDZS i DS?
– To bi Živković mogao preciznije da odgovori. Predstavnici BDZS jesu razgovarali s predstavnicima DS. To sam provjerio, i to je tačno – bilo je razgovora u jednom ili dva navrata.
Da li je Borko Stefanović vodio pregovore?
– U te detalje nisam ulazio. Međutim, upalo mi je u oči to što se predstavnici DS upiru da se ograde od mene. Prvo mi nije bilo jasno zašto, ali sam potom vidio da se na njihovoj listi nalazi izvjesna Aida Ćorović, pa mi je postalo djelimično jasno.
Zašto se nije razgovaralo sa SNS o koaliciji? Je li nešto zamjerate Vučiću?
– Prenijeti ću ono što sam vidio u odnosu bošnjačkog naroda prema onome što politički nudi Aleksandar Vučić. Na veliko odobravanje naišla je odlučna najava obračuna s kriminalom. Zatim, pitanje političke hrabrosti da se suočite s pitanjem svih pitanja za Srbiju – s Kosovom, to je nešto što veoma pozdravljeno. Naravno, mi Bošnjaci imamo rezerve prema promjeni retorike, želeći da ta promjena bude ne samo u imidžu već i u ideologiji, i vjerovatno će povjerenje rasti u mjeri u kojoj Vučić pokaže dosljednost.
Nisam očekivala od Vas toliko hvalospjeva na Vučićev račun.
– Nema tu nikakvih hvalospjeva, ovo je vrlo korektna analiza. A ono što jeste negativno je koalicija s Rasimom Ljajićem, i narod je ovdje zbog toga razočaran. Što se tiče Sandžaka, Vučić je pucao sebi u nogu u pogledu kredibiliteta borbe protiv kriminala jer ljudi ovdje znaju koliko je kriminalnih grupacija vezano za političku opciju Rasima Ljajića. Narod ovdje želi da vidi svoje predstavnike u Beogradu. Dobio sam neke signale od Vučića da će se problemi u Sandžaku početi rješavati, ali se ne živi od signala.
Hoće li stranka kojoj ste bliski tražiti da se Sandžak u Ustavu definiše kao region?
– Slažem se s predstavnicima BDZS da pitanje Bošnjaka u Srbiji nije statusno riješeno.
A kakav biste status željeli?
– Kad je pravljen Ustav i kad su tretirani nesrpski narodi, Bošnjaci u tome nisu imali učešća. I pitanje Sandžaka je neriješeno, već se ignoriše. A svako otvoreno pitanje koje je važno a koje se ignoriše predstavlja virus potencijalnog žarišta. To želim da poručim Beogradu, da je u interesu stabilnosti Srbije, mira i prosperiteta da se ta pitanja rješavaju. A da se ne bismo optuživali za ono za šta se intenzivno optužujemo, a to je secesija, mi smo veoma oprezni da tu stvar unaprijed definišemo kao rješenje. Umjesto toga kažemo: „To treba rješavati, a kako, hajde da sjednemo da razgovaramo.“
Koje su Vaše želje?
– Ako se radi o realnim rješenjima, onda želje ne mogu da budu u prvom planu, već koordinate koje imaju šansu da daju rezultat. S obzirom na to da Srbija korača prema EU, da EU ima nekoliko modela evropskih regiona, mi mislimo da je status Sandžaka i zahtjev za autonomiju unutar Srbije i Crne Gore moguće rješavati kroz koncept evroregionalizma, gdje će Srbija svakako biti dio EU, gdje će međudržavne granice biti slabije i izgubiti na značaju. To rješenje će uliti izvjesno povjerenje Bošnjacima, koji imaju pravo da budu zabrinuti zbog svega što im se dešavalo posljednjih sto godina. Desili su se Srebrenica, Štrpce… I šta sad, treba da budemo toliko naivni… Vi dođete i kažete: „Neće vam se ništa desiti.“ To ste nam govorili i prije 50 godina.
Izvinite, ali i Beograd ima razloga za brigu. Vama se može reći: „I Albanci su u početku tražili samo autonomiju, pa su na kraju ocijepili Kosovo.“
– Tako je. I Srbija ima pravo na zabrinutost, a ona se povećava ako se pitanja guraju pod tepih, ili ako se rješavaju na način na koji se rješavalo Kosovo. Srpska politička elita traži od mog naroda da ima puno povjerenje u nju, a mom narodu se ne vjeruje da bi mogao da dobije elementarnu samoupravu.
Kako da imamo povjerenje u Vas kad Vi u ovim okvirima samouprave postavite spomen-ploču Aćif-efendiji, čovjeku koji je dobio orden od Hitlera i koji je kriv za ubistvo 7.000 Srba?
– Ja sam priznao pravo na strepnju. A i ne znam što meni postavljate to pitanje kad je ministar vlade postavljao tu tablu. Problem je što Beograd nema snage da da slobodne izbore u Sandžaku, a onda da prihvati partnere koji će biti korektni, pa makar bili i tvrdi. Koji će pričati istu priču i u Pazaru i u Beogradu, s kojima će se neke stvari možda teško dogovarati, ali će se poštovati. To je u interesu i Srbije i Sandžaka. Zato je jedna prepreka da se to riješi Rasim Ljajić, koji je simbol laži. Kao što je Boris Tadić bio simbol laži u odnosima na Balkanu i svima pričao priču koja se želi čuti, jednu u Ankari, drugu u Beogradu, treću u Sarajevu, četvrtu u Briselu… A onda su se te priče sudarile i svi su shvatili da on govori neistinu i da je prevarant. E, u odnosima Bošnjaka i Srba imamo Rasima Ljajića.
A ko je relevantan politički faktor u Sandžaku? Je li treba kod Vas da dođu?
– Ja kao muftija imam pravo da imam svoj glas u toj priči, nezavisno od izbora. I ko dobije na izborima, mene niko ne može da eliminiše da govorim, brinem se i budem saučesnik ovih rješenja.
(Ne)redovni platiša
DUG ZA STRUJU RIJEŠEN
Šta bi s računom za struju? Jeste li platili onih 12 miliona dinara?
– Nekoliko džamija i Fakultet za islamske studije imali su problem. To je bio problem imovinsko-pravnih odnosa jer je „Elektrodistribucija“ odbijala da pošalje račun na ime islamskog fakulteta zato što ta zgrada, koja je nekad bila vakufska, a nakon Drugog svjetskog rata oduzeta, šalje račun na firmu „Uniprom“, a duži fakultet. Muftija nema direktnu nadležnost nad tim institucijama, ali pošto sam bio čerečen, morao sam da se uključim. Taj dug je sad reprogramiran i više nije problem. A Vi provjerite ko plaća struju Pravoslavnoj crkvi u Novom Pazaru. Reći ću Vam samo da crkva ne plaća.
Nepravedan zakon
NAŠOJ DJECI NIJE MJESTO U SIRIJI
Kako Vi gledate na mladiće koji su otišli da ratuju u Siriju?
– Ja sam protiv odlaska naše djece u Siriju i na bilo koje drugo ratište, iako mislim da se nikom ne može osporiti pravo da sa svojim životom radi šta hoće. Mi Bošnjaci u Sandžaku smo malobrojni da bismo bili gorivo za bilo koje veliko pitanje u islamu. Protiv sam toga da se to pitanje koristi za političke ciljeve, da se to zakonom zabrani. Glavno pitanje je ljudi idu tamo? Nemojte misliti da to rade zbog Sirije. Idu odavde zbog osjećaja obespravljenosti. Ja Vam postavljam pitanje – da li su možda ti momci uzeli pušku i otišli u Siriju da je ne bi uzeli u Srbiji? To uopće nije daleko od istine.
