Punih 26 godina otkako je zarobljen u Rogatici, Lejla Cuplov nema nikakvih informacija o sudbini svog sina Elvedina. Imao je 31 godinu, bavio se muzikom, a odveden je „na saslušanje“ za Bajram 1992, piše “Avaz.ba“.
Elvedin je živio u Rogatici, sa suprugom i njenim roditeljima, a cijela porodica za vrijeme blagdana bila je na okupu. Lejla i danas pamti kada su u kuću ušli naoružani vojnici, izveli ih, žene i djecu zatočili u mjesnu crkvu. Sproveli su ih u koloni pored izdvojenih muškaraca postrojenih uza zid jednog od objekata.
– Nas u crkvu, a njih istjeraše niz ulicu i uza zid sve poredaše. Vidim ga, prislonjenog uza zid. I svi tako. A on je najmlađi bio. Okrenula sam se i rekla mu da je trebao bježati, a on samo pogleda u mene i podiže obrve. Kao da mi odgovara – govorila si, ali gotovo je – sjeća se Lejla.
Lejla je tada posljednji put vidjela svog sina. Nada da je nekim čudom preživio trajala je godinama. Ali, Elvedin je ubijen u grupi od dvadesetak Bošnjaka, a njihova tijela potom su spaljena.
– Sve sam se nadala da je u nekoj sladari, ali kasnije sam saznala sve. Teško mi je, svakoj majci je teško, ali opet kad sam čula da nije bilo bolova, da nije bilo onako kako su pričali, a pričali su svašta, nekako mi bude malo lakše. Ali, i dalje nosim te užasne slike. Srce svoje nosim – dodaje Lejla.
Na području Rogatice ubijeno je više od 2.000 bošnjačkih civila. Dva mjeseca nakon Elvedinovog ubistva njegova supruga rodila je sina kojem je dala njegovo ime. Danas žive u SAD.
