Raspad Jugoslavije je bio neminovan, kao i krvavi tok tog procesa

Jugoslaviju je, podsjetio je Mijović, na okupu držala komunistička ideologija.

“Kad se ona raspala, bez oslonca je ostala i zemlja koja je na njoj počivala”, ocijenio je.

Mijović je sa 14. kongresa izvještavao za sarajevsko „Oslobođenje“.

“Ništa se nije moglo spasiti. Sistem se, još od Titove smrti, neprestano urušavao, a nacionalni momenat dobijao je nadmoć nad ideološkim. To je finalizirano na ovom januarskom skupu, kad su se iskristalizirala dva tabora. Time je SKJ praktično prestao da postoji. Nakon kuršlusa unutar organizacije koja je, svojom ideologijom, 45 godina držala Jugoslaviju na okupu, ništa više nije moglo da je održi i stabilizira. Raspad je bio neminovan, kao i krvavi tok tog procesa. Na 14. kongresu iskazala se Miloševićeva politička sila koja se kasnije, neminovno, pretvorila i u oružanu”, kazao je Mijović.

Komunizmu u Jugoslaviji, veli on, nije bilo spasa: pojeo je sam sebe.

“S njim je upokojena i država koja, u velikoj komunističkoj svađi, nije mogla da pronađe novi model zajedništva. Između Miloševićevog unitarističkog i hrvatsko-slovenskog separatističkog koncepta nije bilo mogućnosti za susretanje i preplitanje. Razgovori i pregovori koji su vođeni do početka ratnih sukoba bili su, ustvari, samo „kupovina“ vremena da bi se svi akteri što bolje pripremili za oružane okršaje. U njima je BiH izvukla najdeblji kraj, možda upravo zato što je jedina nastavila da i nakon 14. kongresa, predugo, gaji iluzornu nadu u opstanak stare, u novo ruho preobučene državne zajednice”, zaključio je Mijović.

Na 14. kongresu su sudjelovali delegati iz svih tadašnjih jugoslavenskih republika i pokrajina, kao i partijsko izaslanstvo Jugoslovenske narodne Armije (JNA).

Zbog neslaganja u rješavanju ključnih problema jugoslovenske zajednice, slovenačka i hrvatska delegacija napustile su taj skup. To je bio kraj Saveza komunista Jugoslavije, a mnogi smatraju da je time počeo raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), koji će se i desiti dvije godine kasnije, već u zimu, odnosno proljeće 1992. godine. Odlazak Slovenaca na dramatičnoj sjenici ispraćen je aplauzom, da bi drugog dana 14. kongresa skup napustili i Hrvati predvođeni kasnijim premijerom Hrvatske i liderom SDP-a Ivicom Račanom.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.