Fehim iz Podujeva kod Prištine već drugi dan sa suprugom na minusima čeka ispred Ambasade Njemačke u nadi da će da naiđe na samilost i “preko reda” dobije termin za vizu. Na termin se, inače, čeka više od pet mjeseci.
Njegova četrnaestogodišnja kćerka mjesecima se nalazi u Njemačkoj na liječenju i čeka na operaciju kičmene moždine.
Ona je prethodno ilegalno, preko Srbije i Mađarske, prebačena za Njemačku. Njena majka je dobila vizu na tri mjeseca, ali sa jednim ulaskom. Nakon šest nedjelja boravka u Njemačkoj, vratila se kući gdje su je čekala dva mala sina, a onda joj više nije bilo dozvoljeno da ponovo putuje za Njemačku.
“Kada smo ranije aplicirali za vizu rekli su da samo jedan roditelj može da ide i vizu je dobila moja supruga. Rekli su mi: ‘Kad se ona vrati, možeš da ideš’, i zadržali su mi pasoš. A onda, kad se vratila, nisu mi uopšte dali vizu. Došli smo ponovo danas da probamo i da ih molimo”, sa suzama u očima priča Fehim.
“Daj Bože da samo ona bude bolje, sve ostalo će da se zaboravi”, dodaje.
“Da sam znala da ne mogu ponovo da odem, ne bih se ni vraćala”, kaže Fehimova supruga.
U međuvremenu, njihova kćerka je i dalje ilegalno u Njemačkoj. O njoj brine njen stric.
Redovi ispred stranih ambasada na Dragodanu u Prištini su dugi. Građani čekaju u red za vize radi liječenja, posla, ali i zbog turizma. Ispred pojedinih ambasada, novinarima se zabranjuje slikanje i snimanje.
Termin za njemačku vizu, primjera radi, građani mogu tražiti putem online sistema, a povratna informacija slijedi nakon nekoliko mjeseca. Starijim osobama to znatno komplikuje situaciju zbog nekorišćenja nove tehnologije.
Međutim, postoje i određene lokalne agencije putem kojih može da se aplicira za termin i plati 20 eura, ali da se aplikant obavezuje da će kod njih da kupi zdravstveno osiguranje koje je potrebno prilikom apliciranja.
Iz Ambasade Njemačke u pismenom odgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) navode da ne sarađuju ni sa jednom agencijom, te da je zahtjev za termin preko agencija na sopstveni rizik aplikanata.
Građani Kosova jedini su na Balkanu kojima je i dalje ograničena sloboda kretanja.
Ratifikacija Sporazuma o demarkaciji sa Crnom Gorom i opipljivi rezultati u borbi protiv korupcije posljednji su uslovi Evropske unije (EU) koje Kosovo treba da ispuni za ukidanje viznog režima.
Goruće pitanje je ratifikacija Sporazuma na koju se čeka od 2015, kada je postignut između kosovskih i crnogorskih zvaničnika.
Vlada Kosova je u ponedjeljak proslijedila Skupštini Sporazum na ratifikaciju zajedno sa novim izvještajem Državne komisije za obilježavanje granice, koji konstatuje da je Kosovo istim tim sporazumom izgubilo svoju teritoriju.
Glasovi za njegovu ratifikaciju za sada su upitni jer su protiv njega poslanici opozicionog pokreta Samoopredjeljenje, te poslanici vladajuće Alijanse za budućnost Kosova Ramusha Haradinaja i vladajuće Inicijative za Kosovo Fatmira Limaja.
Sloboda kretanja za visoke zvaničnike Kosova ne predstavlja veliki problem jer većina njih poseduje albanski pasoš. Pored toga, oni i njihove porodice su od stranih ambasada često privilegovani, te termin za vizu dobiju preko reda.
Građani, pak, ispaštaju najviše.
Mladić iz Mitrovice Lutfija je osam mjeseci čekao na termin za podnošenje dokumenata za radnu vizu u Njemačkoj. Kaže da je na stotine eura potrošio kako bi prikupio svu potrebnu dokumentaciju.
“Ovdje ima posla, ali taj posao se nikako ne plaća. Radio sam na dva mjesta, ali slabo. Čovjek mora da preduzme nešto i da otvori oči. Ono što Kosovu nedostaje su radna mjesta i životni standard. Tada nam ni ne bi trebala demarkacija. Niko iz zadovoljstva ne bježi odavde, a oni koji blokiraju demarkaciju, oni imaju dovoljno novca, ne treba im ni pasoš ni termin, sve završavaju”, kaže Lutfija.
Vjosa iz Prištine, koja čeka u red za mađarsku vizu, kaže da proces za dobijanje viza postaje naporniji. Ona ističe da je sve više dokumenata potrebno za apliciranje, a trošak minimalno iznosi 100 eura.
“Satima čekamo ispred ambasada. Danas je jako hladno. Došla sam prije 8.00 sati na zauzmem mjesto i još čekam. Ovo je jako ponižavajući proces kroz koji prolazim po drugi put i, kao građanku Kosova, tjera me da se osjećam jako loše”, iskreno će Vjosa.
Uslov Evropske unije Kosovu o ratifikaciji demarkacije Vjosa kaže da nije fer, ali se ipak nada da će kosovski političari usvojiti demarkaciju što pre, “ali s tim da Kosovo ne izgubi teritoriju”.
Ispred iste ambasade čekaju i kosovski Srbi iz Gračanice koji koji poseduju pasoš Srbije kojeg izdaje Koordinaciona uprava za građane na Kosovu, a za koji ne važi vizna liberalizacija. Kažu da “nisu za razgovor sa medijima”.
