Varanasi: Jedan od najprljavijih gradova svijeta na čijim ulicama gore ljudska tijela (FOTO)

Anel i Dagna, o kojima je portal Klix.ba već pisao, u Indiji su već više od mjesec dana. Impresije sa svojih putovanja redovno prenose i putem svog bloga Mali Svijet, a kako kažu u novom tekstu dolazak u Indiju za njih je bio kulturni šok. No, tek dolaskom u Varanasi, sveti grad na obali rijeke Ganges, desila se kulminacija. 

U Varanasiju granice normalnog i svetog dosežu daleko izvan naše mašte. Ovo je grad nevjerovatnih kontrasta i kontroverzi, gdje smrt nastaje poslije života, a život poslije smrti.

“Varanasi je u hinduističkoj i janističkoj religiji najvažniji od sedam svetih gradova u Indiji. Smješten je na obali rijeke Ganges, za koju se tvrdi da izvire iz punđe zavezane na glavi boga Šive. Ova rijeka smatrana je boginjom te okupati se u njoj za svakog hindusa predstavlja čast. Grad se budi rano, upravo na obali rijeke, gdje se nalaze slavni gatovi (stepenice) na kojima se ljudi spremaju za kupanje u Gangesu, peru zube, suše veš, meditiraju, te se mole svetoj rijeci”, piše Ramić. 

Prah miliona spaljenih tijela

Jutra u Varanasiju su mistična, puna životne energije i radosti, ali posmatrajući sve to očima zapadnog čovjeka, dešava se apsurd. 

“Činjenica je da je Varanasi jedan od najprljavijih gradova na svijetu, a Indijci svo smeće i fekalije bacaju upravo u Ganges. Kako mogu prati zube u vidljivo prljavoj vodi? Tu dolazimo do sljedećeg apsurda. Nije smeće jedina stvar koja završava u rijeci, ovim vodama pliva prah miliona spaljenih tijela. U Indiji je tradicionalni način pogrebnih obreda kremiranje, a najsvetije mjesto gdje svaki hindus želi biti spaljen su upravo gatovi Varanasija na obali svete rijeke. Smatra se da prah tijela koji završava u vodama Gangesa omogućava duši vječni život, te završetak procesa reinkarnacije. Na gatovima se dnevno pale stotine ljudskih tijela. Za stanovnike ovog grada to je svakodnevnica, dok smo mi proživjeli intenzivno iskustvo”, nastavlja Brčak. 


Anel i Dagna prvi put su vidjeli tijela koja gore, i to nasred ulice. Osim vjernika koji dolaze u Varanasi kako bi umrli, te bili spaljeni, ovdje svakodnevno pristiže i veliki broj hodočasnika. Iz cijele Indije dolaze ljudi kako bi se okupali u svetoj vodi. Mnogi od njih žrtvuju svoju kosu rijeci, u nadi da će njihove molitve biti uslišene.

“S obzirom na to da Ganges izvire iz njegove kose, smatra se da je i Varanasi grad pod zaštitom Šive. Iz tog razloga se mnogi obožavatelji ovog Šive sele ovdje. Među njima i sadhu – ljudi koji su napustili svoje porodice u želji da žive nomadski život nevezan za društvo, te jogom i meditacijom dostignu vrhunac svijesti, što dovodi do vječnog života i kraja reinkarnacionog procesa, prema vjerovanju hindusa. Ovi ljudi smatrani su svetima”. 

“Zalazak Sunca svakodnevno označava početak nečeg posebnog. Na nekim od gatova okupljaju se ljudi kako bi ispratili svečanost održavanu u čast Gangesu. Mladi bramini (najviša kasta) svečano obučeni i lagano uzvišeni iznad mase vode ceremoniju Aarti. Uz pratnju muzike mladići izvode simboličke pokrete mijenjajućim se predmetima u rukama. U ovu svrhu korišteni su tamjanski mirisni štapići, latice cvijeća te zapaljene svijeće. Tokom ceremonije mnogi posmatrači također pale vlastite svijeće dekorisane cvijećem, te ih spuštaju u Ganges”.

Varanasi je haotičan

Za sve koji eventualno planiraju putovati u Varanasi, Anel i Dagna nude nekoliko korisnih informacija. U sveti grad je najbolje doći vozom, a karta od Agre do Varanasija košta 360 rupija (10 KM). 

“Željeznička stanica je udaljena od gatova više od 4 km, tako da preporučujemo rikšu, posebno što je saobraćaj u Varanasiju haotičan i teško je hodati. Cijena rikše zavisi od vještine cjenkanja (100 rupija je početna cijena za dvije osobe). Kad se stigne na gatove, nema posebne potrebe izlaska iz njih (osim kupovine) jer haos koji vlada na ulicama nije prijatan ni za šetnju ni obilazak hramova koji su izvan gatova”, govori Anel. 

Na drugu stranu rijeke, gdje se nalazi velika plaža, za samo 20 rupija u jednom smjeru moguće je doći brodom. 

“Što se tiče smještaja, toplo preporučujemo Sameer guesthouse na Shiwala gatu. Malo ga je teško pronaći, jer je zabačen, tako da treba pitati lokalce. Cijena za dvokrevetnu sobu sa internetom, toplom vodom i doručkom je 250 rupija. U svakom slučaju, prenoćišta treba tražiti na obali Gangesa”, zaključuje Ramić.

Više o Anel i Dagnin i njihovim putovanjima pronađite na Facebooku.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.